Rev-1552/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1552/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordje Bjegovića kao predsjednika vijeća, te

Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice i protutužene J. T. iz M., koju zastupa J. M., odvjetnik iz O., protiv tuženog i protutužitelja D. M. iz V., koga zastupa O. N., odvjetnik iz O., radi priznanja prava vlasništva na nekretninama, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 15. veljače 1990. br. Gž-504/1990- 2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Osijeku od 20.

IX. 1989. br. P-1092/86, u sjednici održanoj dana 22. studenog 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženog i protutužitelja D. M. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice, a odbijen je tuženi s protutužbenim zahtjevom.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi iz razloga navedenih u čl. 385. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu ZPP. Predlaže da se pobijana presuda preinači i udovolji protutužbenom zahtjevu, a odbije tužiteljica s tužbenim zahtjevom uz obvezu da tuženom naknadi parnični trošak cijelog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice za priznanje prava vlasništva na spornim nekretninama i za predaju tih nekretnina u posjed, a odbijen je tuženi s protutužbenim zahtjevom da se utvrdi da je on temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1981. godine sklopljenim sa sada pok. mužem tužiteljice stekao vlasništvo spornih nekretnina i da mu tužiteljica izda tabularnu ispravu, jer je utvrdjeno da je sada pok. suprug tužiteljice od koga je ona naslijedila sporne nekretnine u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora s tuženim bio pod starateljstvom, a nadležni organ starateljstva nije odobrio prodaju spornih nekretnina tuženom. Okolnost što je staratelj dostavio sada pok. mužu tužiteljice "pooblastilo" za prodaju spornih nekretnina tuženom, nema utjecaja na drugčije rješenje ovog spora, jer se tako ne može na zakonit i valjan način otudjiti nekretnine osobe koja je pod starateljstvom i stoga se revident bespredmetno poziva na tu okolnost. Naime, odobrenje za prodaju nekretnina osobe koja je pod starateljstvom treba dati organ starateljstva staratelju da bi prodaja imala pravni učinak, a to u ovom slučaju ne predleži.

Udovoljenjem zahtjevu tužbe, a odbijanjem zahtjeva iz protutužbe pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je reviziju tuženog odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 22. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.