Rev-2145/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2145/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz R., zastupanog po punomoćnicima Z. V., S. J. i V. Š., odvjetnicima u R., protiv tuženika B m. d.d. R., zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetnici u R., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž 1130/98 od 3. veljače 1999.g., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P 2427/97 od 14. svibnja 1998.g., u sjednici održanoj dana 10. studenog 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž 1130/98 od 3. veljače 1999.g. potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci br. P 2427/97 od 14. svibnja 1998.g. kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 14.627,91 kn sa pripadajućom kamatom koja teče: na iznos od 1.000,72 kn počev od 15. siječnja 1996.g., na iznos od 1.458,76 kn od 15. veljače 1996.g., na iznos od 1.458,86 kn od 15. ožujka 1996.g., na iznos od 1.458,86 kn od 15. travnja 1996.g., na iznos od 1.458,76 kn od 15. svibnja 1996.g., na iznos od 1.458,76 kn od 15. lipnja 1996.g., na iznos od 1.611,34 kn od 15. srpnja 1996.g., na iznos od 1.796,89 kn od 15. kolovoza 1996.g., na iznos od 1.756,40 kn od 15. rujna 1996.g., te na iznos od 1.168,26 kn od 15. listopada 1996.g., sve pa do isplate, te naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.830,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je u dijelu kojim se odnosi na dosuđenu naknadu plaće za razdoblje siječanj-svibanj 1996.g., a sve iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odnosno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu plaće za razdoblje: prosinac 1995. – rujna

– 2 –

1996.g., time da je u ovom revizijskom stadiju postupka među strankama i dalje sporna visina naknade plaće koja pripada tužitelja u razdoblju siječanj–svibanj 1996.g. Naime, nižestupanjski sudovi su za to razdoblje tužitelju priznali naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca (listopad–prosinac 1995.g.), dok tuženik naprotiv smatra da za to razdoblje tužitelja pripada naknada plaće obračunata u skladu s odredbom Pravilnika o plaćanju rada i drugim primanjima radnika (dalje Pravilnik) i Uputstva o načinu obračuna vrijednosti sata i poentiranju (dalje Uputstvo), a temeljem kojeg obračuna bi naknada plaće tužitelju u spornom razdoblju bila niža od one priznate mu.

Odredbom čl. 85. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95, dalje ZR) određeno je da zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje zaposlenik nije odgovoran.

Prema odredbi čl. 85. st. 5. ZR ako tim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

Dakle, citirana odredba čl. 85. st. 5. ZR određuje naknadu plaće zaposleniku za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo ne krivnjom zaposlenika u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, određujući to kao minimum prava zaposlenika, ostavljajući međutim mogućnost i povoljnijeg rješavanja tog prava zaposlenika, ako to zakon, kolektivni ugovor, normativni akti ili ugovor o radu predviđaju.

Kako Pravilnik tuženika i Uputstvo predviđa nižu naknadu plaće zaposlenicima od one koju im kao minimu prava određuje čl. 85. st. 5. ZR, dakle, Pravilnik i Uputstvo na nepovoljniji način rješavaju pitanje naknade plaće zaposlenicima, nego, što im je to određeno Zakonom o radu, to su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su visinu naknade plaće tužitelju za sporno razdoblje utvrdili temeljem odredbe čl. 85. st. 5. ZR, a ne primjenom Pravilnika i Uputstva.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, dok na druge pak bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik posebno i ne upire, zbog čega je zaključiti da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Stoga je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.