II Kž-617/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-617/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. Z. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi opt. A. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 29. srpnja 2003. godine, br. Kv-232/03 (K-37/03) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 1. listopada 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. A. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) produljen je pritvor protiv opt. A. Z. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja žali se optuženik osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra, da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, na temelju pravomoćne optužnice opt. A. Z. osnovano je sumnjiv za počinjenje više kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1., 2. i 5. KZ, a osnovanost sumnje je, u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZKP, opći zakonski uvjet da se pritvor protiv njega uopće može odrediti, a potom i produljiti.

Nadalje, kriminalna količina u terećenoj djelatnosti optuženika, činjenica da je više puta do sada osuđivan za različita kaznena djela, pa i ona protiv imovine, da je bez imovine i bez stalnih izvora sredstava, kako je to razvidno iz podataka koje je o sebi dao optuženik, koje okolnosti, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, jesu one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik, ukoliko bi boravio na slobodi, u cilju stjecanja sredstava za život, ponovio isto ili slično kazneno djelo.

Stoga je i daljnja primjena mjere pritvora protiv opt. A. Z. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.

Slijedom izloženog trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 1. listopada 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.