Rev-2255/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2255/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj.N. iz R., kojeg zastupa punomoćnik N.M., odvjetnica iz P., protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova - Policijska uprava Rijeka, koju zastupa Državno javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 2. veljače 1994. br. Gž 1264/94, kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Rijeci od 15. travnja 1993. br. P 104/93, u sjednici održanoj dana 25. travnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženoj da mu plati na ime razlike otpremnine iznos od 62.221 HRD s kamatama od 1. 5. 1992. do isplate i nadoknaditi parnični trošak, te kojom je naloženo tužitelju da tuženoj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 120.000 HRD.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj iz razloga navedenih u odredbama čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), predloživši ukidanje obiju nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude uz nadoknadu troškova postupka navedenih u reviziji.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po prosudbi ovoga revizijskoga suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka koju tužitelj ističe u reviziji i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Tužitelj neosnovano ističe da je drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP kada navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da su u presudi navedeni razlozi o bitnim i odlučnim činjenicama, a na kojima se temelji njegova žalba, nejasni i proturiječni odnosno da drugostupanjski sud nije pravno obrazložio svoj stav i ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

To zato, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP), jer ne postoji po tužitelju nekonkretizirane proturiječnosti između žalbenih navoda i razloga navedenih u pobijanoj presudi, jer su u obrazloženju pobijane presude navedeni jasni i valjani razlozi zbog kojih je odbijena žalba, a slijedom toga i razlozi o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, i jer pobijana presuda nema nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tužena plati navedeni utuženi iznos spp koji da je tužena nepripadno obračunala na ime poreza na otpremninu pripadajuću mu zbog odlaska u mirovinu i za koji je iznos umanjila otpremninu.

Nesporno je da je tužitelju prestao radni odnos kod tužene 30. 4. 1992. s pravom na mirovinu, da je tužena utvrdila otpremninu tužitelju u iznosu od 163.301 HRD te je na taj iznos obračunala porez u iznosu od 62.221 HRD i taj iznos odbila od utvrđenog iznosa otpremnine.

Nižestupanjski sudovi su odbili navedeni tužbeni zahtjev u bitnome zato jer su zaključili da je tužena kod obračuna i naplate predmetnog poreza postupala i to prvostupanjski sud u skladu s odredbama Uredbe o porezu iz neto plaća i drugih osobnih primanja ("Narodne novine", br. 51/91 - dalje: Uredba), a drugostupanjski sud u skladu s odredbama Zakona o pripadnosti javnih prihoda Republici Hrvatskoj i jedinicama lokalne samouprave i stopama republičkih poreza ("Narodne novine", br. 73/91 i 18/92), zauzevši pri tome pravno shvaćanje da predmetna otpremnina spada u druga osobna primanja koja nisu oslobođena od plaćanja poreza.

Tužitelj smatra da se navedeni zaključak i pravno shvaćanje sudova temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava ponavljajući tvrdnje da je ovaj spor trebalo raspraviti u smislu odredaba Zakona o neposrednim porezima ("Narodne novine", br. 19/90, 28/90, 14/91 i 73/91) zato jer da prema odredbama čl. 36. st. 1. toč. 2. i čl. 94. ovog zakona otpremnina ne podliježe plaćanju poreza, a ne prema odredbama Uredbe i navedenog Zakona o pripadnosti javnih prihoda Republici Hrvatskoj i jedinicama lokalne samouprave i stopama republičkih poreza čije su odredbe sudovi primjenili uslijed pogrešnog tumačenja tih odredbi.

S obzirom na utvrđenost da je tužitelj stekao pravo na mirovinu 30. 4. 1992., a tog dana i pravo na otpremninu, pa stoga za zakonito i pravilno rješenje ovoga spora mjerodavni su propisi koji su bili u primjeni na dan stjecanja prava na otpremininu (30. 4. 1992.), a to su u ovom slučaju odredbe navedenog Zakona o pripadnosti javnih prihoda Republici Hrvatskoj i jedinicama lokalne samouprave i stopama republičkih poreza koji se primjenjuje od 1. 1. 1992.

Stoga je pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda kod zaključka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na odredbe Uredbe kao i pozivanje tužitelja glede osnovanosti tužbenog zahtjeva na odredbe navedenog Zakona o neposrednim porezima, a na što je pravilno ukazao drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

Tužitelju je za odgovoriti da je njegovo temeljenje tužbenog zahtjeva na odredbama Zakona o neposrednim porezima neosnovan i iz razloga jer je tim Zakonom regulirano plaćanje poreza iz bruto a ne i iz neto plaća.

Zakonom o pripadnosti javnih prihoda Republici Hrvatskoj i jedinicama lokalne samouprave i stopama Republičkih poreza propisano je: u čl. 11. da se uvodi novi porez iz neto plaća i drugih osobnih primanja (u daljnjem tekstu: porez iz neto plaća), u čl. 13. osnovice poreza iz neto plaća i u čl. 15. st. 1. da porez iz neto plaća ne plaća se iz zajamčenih osobnih dohodaka i mirovina do iznosa zajamčenih osobnih dohodaka.

Stoga, suprotno revizijskim navodima da se navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede pripadnosti otpremnine "drugim osobnim primanjima" temelji na pogrešnom tumačenju navedenih odredaba cit. zakona ovaj sud nalazi da je navedeno pravno shvaćanje u skladu s pravilnim tumačenjem tih odredaba zakona i da otpremnina kao takova kategorija osobnih primanja nije oslobođena od plaćanja poreza.

Dakle, nižestupanjski sudovi su pravilno riješili ovaj spor kada su navedeni tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

Zbog navedenog valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. travnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.