Rev-124/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-124/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B., zastupanog po pravnom savjetniku Općinskog sindikalnog povjereništva Ludbreg H. I., protiv tužene D. O.-S. d.d. L., zastupana po gen. punomoćnici H. B., odvjetnici iz L., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 03. kolovoza 1993. godine, br. Gž-774/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 23. travnja 1993, godine br. P-71/93, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Ludbregu od 23. travnja 1993. godine br. P-71/93 suđeno je:

"Tuženik je dužan tužitelju isplatiti s osnova neisplaćene plaće i to:

- za prosinac mjesec 1991. g. iznos od 793 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 31.01.1992. godine do isplate,

- za siječanj mjesec 1992. godine iznos od 2.004 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 28.02.1992. godine do isplate,

- za veljaču mjesec 1992. godine iznos od 2.301 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 27.03.1992. godine do isplate,

- za travanj mjesec 1992. godine iznos od 2.158 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 29.05.1992. godine do isplate,

- za svibanj mjesec 1992. godine iznos od 5.588 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 26.06.1992. godine do isplate,

- za lipanj mjesec 1992. godine iznos od 6.975 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 31.07.1992. godine do isplate,

- za srpanj mjesec 1992. godine iznos od 11.600 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 28.08.1992. godine do isplate,

i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 9.600 HRD, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Okružni sud u Varaždinu presudom od 03. kolovoza 1993. godine Gž-774/93 potvrdio je pobijanu prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio preinaku presuda na način da tužbeni zahtjev bude odbijen, odnosno ukidanje presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ("Narodne novine" broj: 53/91 i 91/92) jer pobijana presuda, kao i prvostupanjska sadrže određene i dovoljne razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

U postupku je utvrđeno da se tužitelj nalazi u radnom odnosu kod tuženika i da za utuženo razdoblje nije primao plaću, već samo naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

Tužitelju stoga pripada razlika između primljenog iznosa i iznosa koji je trebao primiti od tuženika da nije bilo nezakonite odluke o prestanku rada, tj. zajamčenog osobnog dohotka (u stvari minimalne plaće).

Pravilno je stoga primijenjeno materijalno pravo kad je tužitelju dosuđena sporna razlika.

Ovo s razloga što na temelju odredbe čl. 51. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" broj: 34/91), kao i čl. 62. i 63. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine" broj: 19/90), te odredbe čl. 61. i 62. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine" broj: 25/92 . proč. tekst), radnici imaju pravo na minimalnu plaću kada organizacija, odnosno poslodavac nije u mogućnosti svojim poslovanjem radnicima osigurati plaću u visini utvrđenoj općim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju (čl. 61. st. 1. cit. Zakona), odnosno minimalna plaća pripada radniku razmjerno vremenu provedenom na radu.

U odnosu na utvrđenu visinu minimalne plaće, valja istaći da je visina pravilno utvrđena za sporno razdoblje ("Narodne novine" broj: 55/90, 3/92 i 26/92).

U vezi prigovora u reviziji da bi tužitelj imao status radnika "na čekanju", valja istaći da bi i u tom slučaju radnik imao pravo na novčanu naknadu najmanje u visini minimalne plaće (čl. 21. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, te čl. 25. Zakona o radnim odnosima, odnosno sada čl. 21. st. 2. alineja 4. Zakona o radnim odnosima).

Iz navedenih razloga reviziju je kao neosnovanu trebalo odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. rujna 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.