Rev-2571/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2571/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević, predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj tužiteljice-protutuženice Z. D. iz R., koju zastupa punomoćnik mr. N. V., odvjetnik u R., protiv tuženika-protutužitelja 1. N. H. iz R., kojeg zastupa punomoćnica E. D.-H. iz B., i 2. B. H. iz R., oboje zastupani po punomoćnici I. B., odvjetnici iz R., radi činidbe i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2276/11 od 3. svibnja 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2282/06-72 od 14. srpnja 2010., u sjednici vijeća od 11. ožujka 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice-protutuženice Z. D.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2282/06-72 od 14. srpnja 2010., obvezan je prvotuženik-protutužitelj (dalje: prvotuženik) predati u posjed tužiteljici- protutuženici (dalje: tužiteljici) dio kč.br.4345/1 površine 21 m2, koji dio je označen točkama P4-P5-P6-P7-M1-V3-V2- P4 na dopunskoj skici 1:100 dopunskog nalaza i mišljenja vještaka geodete ing. geodezije R. S. od 18. ožujka 2009. godine, koji je sastavni dio presude, koja nekretnina je upisana u zk.ul.1270 k.o. B., te cijeli taj betonirani prijepor sa zidićima, čeličnim stupovima koji nose metalnu konstrukciju i sve superefidikate na prijeporu ukloniti, odvesti materijal koji je nasipan i navedeni prijepor u površini od 21 m2 spustiti na kotu i razinu zajedno sa susjednim dijelom 4345/1 k.o. B. na način da bi se uspostavilo ranije posjedovno stanje, tako da umjesto betona, željeznih konstrukcija i čeličnih stupova, te betonskih zidića na tom dijelu nekretnine ponovno bude zemlja u razini sa kotom susjednog dijela kč.br.4345/1 k.o. B. koji nije betoniran od strane tuženika (točka 1. izreke).

Istom je presudom (točka 2. izreke) obvezan prvotuženik ukloniti betonsku cijev koja prolazi prijeporom kojom se odvodi oborinska voda sa viših dijelova javne ceste i privatnih čestica koje su položene na višim kotama u odnosu na česticu tužiteljice, te izgraditi betonsku cijev koja će tu oborinsku vodu odvesti s ulice kč.br.4331/1 k.o. B. prema niže položenim česticama u pravcu juga, dok je u cijelosti (točka 3. izreke) odbijen zahtjev u odnosu na drugotuženicu B. H. te je (točka 4. izreke) tužiteljica obvezana drugotuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.380,00 kn.

Prvostupanjskom presudom je, nadalje, odbijen protutužbeni zahtjev prvotuženika da mu tužiteljica preda u posjed kč.br.4331/32 od 50 m2 i 4331/50 u površini od 2 m2 (točka 5. izreke) te mu je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.949,07 kn (točka 6. izreke).

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2276/11 od 3. svibnja 2012., suđeno je:

„I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2282/06-72 od 14. srpnja 2010. godine potvrđuje u dijelu točke 1. izreke kojim je prvotuženik obvezan predati u posjed tužiteljici dio kč. br. 4345/1 k.o. Baška u površini od 21 m2, točki 3., te dijelu točke 4. izreke do iznosa od 4.059,00 kn i točki 5. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice i prvotuženika preinačuje se citirana presuda u točki 2. izreke i dijelu točke 4. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Prvotuženi N. H. dužan je ukloniti betonsku cijev koja prolazi prijeporom i kojom se cijevi odvodi oborinska voda sa viših dijelova javne ceste i privatnih čestica koje su položene na višim kotama u odnosu na česticu tužiteljice broj 4345/1 k.o. B., te je dužan izgraditi betonsku cijev, koja će odvesti tu oborinsku vodu sa ulice po čestici tuženika br.4331/31 k.o. B. prema niže položenim česticama u pravcu juga, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se drugotuženica sa zahtjevom za isplatu parničnih troškova za iznos od 3.321,00 kn (preko iznosa od 4.059,00 kn do iznosa od 7.380,00 kn) kao neosnovanim."

Rješenjem istoga poslovnog broja djelomično je uvažena žalba tuženika i ukinuta je citirana presuda u dijelu točke 1. izreke, kojim je prvotuženiku naloženo cijeli betonirani prijepor sa zidićima, čeličnim stupovima, te svim superedifikatima na prijeporu ukloniti, odvesti materijal koji se nasipan i prijepor spustiti na kotu i razinu zajedno sa susjednim dijelom kč. br. 4345/1 k.o. B., odnosno uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da na betoniranom dijelu bude zemlja, te u točki 6. izreke kojim mu je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.949,07 kn (točka I. izreke rješenja) i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Navedenim je drugostupanjskim rješenjem odbačena žalba drugotuženice kao nedopuštena (točka II. izreke rješenja).

Protiv dijelova drugostupanjske presude kojima je potvrđena, odnosno preinačena prvostupanjska presude (kojima tužiteljica nije uspjela u parnici i kojima je obvezana na naknadu parničnih troškova) tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, navodeći da je zbog pobijane odluke drugostupanjskog suda „dovedena u neravnopravni položaj pred sudom“ te da drugostupanjski sud nije osigurao jedinstvenu primjenu prava prema svim građanima RH. Tužiteljica predlaže da njena izvanredna revizija bude uvažena te da se preinači presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2276/2011 od 3. svibnja 2012. u odnosu na tuženicu B. H., kao i u odnosu na točku II. izreke drugostupanjske presude u odnosu na prvotuženika N. H., s tim da bude održana na snazi u cijelosti prvostupanjska presuda u odnosu na točke 1. i 2. izreke, odnosno podredno da revizija bude uvažena, a drugostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz obvezu tuženika da tužiteljici naknade parnični trošak.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 57/11), kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.b st. 2. ZPP).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Revizija tužiteljice sadrži pitanje koje glasi:

„Da li je prvotuženi N. H. koji je postavio betonsku cijev velikog promjera i njome skrenuo oborinske vode sa javne ulice direktno na građevinsku česticu tužiteljice broj 4345/1 k.o. B., postupajući suprotno odredbi čl. 108., čl. 110. st. 4. i čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dužan ukloniti tu betonsku cijev i spriječiti daljnje otjecanje oborinskih voda sa ulice na česticu tužiteljice te postupiti prema svom dopisu od 30. 08. 2000. godine što ga je uputio Općini Baška gdje je naveo kako bi on dvije cijevi velikog promjera spojio novim cijevima i odveo do kraja čestice gdje otvoreni kanal dalje nastavlja?“

Pitanje postavljeno na način na koji je tužiteljica postavila citirano pitanje već samo po sebi ne može predstavljati (procesnopravno ili materijalnopravno) pitanje u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer se odnosi isključivo na predmetnu parnicu i odgovor na njega ovisi o utvrđenjima i okolnostima konkretnog slučaja. Riječ je, dakle, o pitanju činjenične naravi a ne o pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Pravnim pitanjima, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, ne smatraju se pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama. Pravna pitanja koja opravdavaju izvanrednu reviziju moraju imati opću prirodu (moraju biti postavljena na opći način), što znači da odgovor na takvo pitanje može poslužiti za rješavanje sporova u svim drugim ili budućim sličnim slučajevima (onima koji bi u bitnim elementima bili podudarni). Po prirodi stvari podrazumijeva se da postavljeno pitanje mora biti povezan (upravo kroz taj opći sadržaj) i s konkretnim predmetom u kojem se revizija podnosi (jer rješenje spora mora ovisiti o tom pitanju).

Pritom valja imati na umu da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati pravno pitanje (ili otkrivati nalazi li se ono u navodima revizije, podacima u spisu ili u praksi sudova), jer postojanje određenog pravnog pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

Slijedom izloženog, revizija tužiteljice ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je primjenom odredaba čl. 392. b. st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 11. ožujka 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.