Legislator Case Law & Legislation
II Kž-385/1999-3 AI generated

Supreme Court partially allows appeal on detention extension, rejecting collusion grounds but upholding recidivism basis.

Case Number II Kž-385/1999-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially upheld the appeal against a district court's decision to extend pre-trial detention for one month. The defendant argued that detention based on collusion with witnesses was unjustified, while the prosecution relied on the defendant's repeated offenses and high profits. The court rejected the collusion claim due to lack of evidence regarding witness contact but affirmed the extension based on the defendant's proven pattern of repeated crimes and financial gain.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 2. toč. 2. i 3. ZKP/97; Detention based on collusion requires concrete evidence of witness influence, whereas detention based on recidivism is justified by repeated offenses and high profits indicating high risk of reoffending.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension collusion with witnesses recidivism grounds criminal procedure law risk of reoffending partial appeal success evidence of influence

Cited Legislation

AI generated
čl. 102. st. 2. toč. 2. ZKP/97
čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP/97
temeljem čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP/97.
čl. 106. st. 2. ZKP/97
Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv okr.
čl. 2102. st. 2. toč. 2. ZKP/97
čl. 398. st. 3. ZKP/97
ZKP/97, te je i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, o žalbi odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-385/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. E. J. zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. i dr. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 4. lipnja 1999., br. Kv-213/99 (Kio-216/99), o produljenju pritvora u istrazi nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 16. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Djelomice se prihvaća žalba okrivljenika, preinačuje se pobijano rješenje, te se produljuje pritvor protiv okr. E.J. temeljem čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP/97.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv okr. E.J. po čl. 102. st. 2. t. 2. i 3. ZKP/97, u tijeku istrage nakon mjesec dana za još dva mjeseca, a protiv kojeg se provodi istraga zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okr. E.J., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je djelomice osnovana.

U pravu je žalitelj da nema osnova dalje produljavati pritvor protiv njega po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Naime, mjeru pritvora zbog koluzionih razloga moguće je primjenjivati protiv okrivljenika po odredbi toč. 2. st. 2. čl. 2102. ZKP/97, uz ostalo: "Ako postoji osnovana sumnja da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke...".

S tim u vezi, produljujući mjeru pritvora protiv žalitelja i po toj osnovi, sud prvog stupnja navodi u pobijanom rješenju da treba ispitati još određeni broj oštećenika (ne navodi se poimenice kojih) u svojstvu svjedoka, koji su u stvari podnijeli kaznene prijave protiv okrivljenika, pa po logici stvari, suprotno pobijanom rješenju, ovaj sud smatra ne može se utvrditi osnovana sumnja da bi okrivljenik mogao ostvariti utjecaj na te svjedoke, sve kada bi i došao u kontakt s istima. Također se navodi u pobijanom rješenju potreba ispitivanja svjedoka po imenu V.T., a samim rješenjem se konstatira da taj svjedok, ukoliko bi i bio od značaja njegov iskaz, ili je u pritvoru Okružnog zatvora u Z. ili se nalazi na teritoriju SR Jugoslavije, te je očito da ne postoji mogućnost kontaktiranja okrivljenika i tog svjedoka, pa nema osnovane sumnje da bi okrivljenik mogao utjecajem na tog svjedoka omesti pravilno provođenje ovog kaznenog postupka.

Slijedom istaknutog, onda, u ovom slučaju, nema osnova dalje primjenjivati mjeru pritvora protiv okrivljenika po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Nije u pravu žalitelj da nema osnova produljavati protiv njega pritvor po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Suprotno žalbi, cijeneći prirodu kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio, višestruko (deset puta) ponavljanje radnji djela u vremenskom razdoblju od samo mjesec dana, te visina pribavljene imovinske dobiti radnjama djela okolnosti su koje upućuju na njegovu iznimnu upornost i iskazanu volju za takvom kriminalnom djelatnošću, a to su onda, suprotno mišljenju žalbe, osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik ponovno počinio istovrsna ili slična kaznena djela, ako bi boravio na slobodi, čime je ostvaren zakonski osnov za primjenu mjere pritvora protiv njega po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Stoga je pravilno pobijanim rješenjem i produljen pritvor protiv njega po toj pritvorskoj osnovi. To što žalitelj u žalbi navodi i činjenice kojima poriče da je počinio kaznena djela nije od bitnog utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer se protiv njega provodi kazneni postupak za djela iz čl. 224. st. 1. i čl. 224. st. 4. KZ na temelju pravomoćnih rješenja o provođenju istrage (list spisa, br. 171), i o proširenju istrage (list spisa, br. 308), te je on osnovano i sumnjiv da je počinio ta kaznena djela, a to je, sukladno odredbi čl. 102. st. 2. ZKP/97, opći zakonski preduvjet da se protiv njega uopće može odrediti, odnosno produljavati mjera pritvora. Da li je on doista i počinio ta kaznena djela ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi postupka preispitivanja odluke o pritvoru, već je upravo svrha i cilj istrage to utvrditi. Vrijeme produljenja pritvora od dva mjeseca je u srazmjeru s radnjama i dokazima koje je potrebno još provesti tijekom istrage.

Dakle, prema do sada istaknutom je neosnovano produljen pritvor protiv žalitelja po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97, a osnovano je produljen pritvor protiv njega po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, te je i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, o žalbi odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. lipnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.