Rev-606/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-606/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. I. iz B. i M. Š. iz G., koje zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika M. d.d. Ž., radi isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 17. kolovoza 1998. godine broj Gž-165/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji od 21. kolovoza 1997. godine broj P-52/97, u sjednici održanoj 15. studenog 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja J.I. i M.Š. te se u odnosu na te tužitelje ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru od 17. kolovoza 1998. godine broj Gž-165/98 i presuda Općinskog suda u Županji od 21. kolovoza 1997. godine broj P-52/97, i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine kojim je tužiteljica J.I. tražila isplatu iznosa od 14.600,00 kn, a tužitelj M.Š. isplatu iznosa od 22.250,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. studenog 1996. godine do isplate.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

Tuženik nije odgovorio, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija je osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine u smislu čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje ZR).

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tuženik 15. studenog 1996. godine donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici J.I. i tužitelju M.Š.

- da je tužiteljima isplaćena otpremnina po 4.000,00 kn,

- da su tužitelji J.I. i M.Š. podnijeli zahtjev za prijevremenu mirovinu dana 5. studenog 1996. godine.

Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelji nemaju pravo na otpremninu, jer su zahtjev za prijevremenu mirovinu podnijeli 5. studenog 1996. godine a odluka o otkazu je donesena 15. studenog 1996. godine.

Ovakav zaključak nižestupanjskih sudova za sada se ne može prihvatiti.

Prema odredbi čl. 118. st. 1. ZR zaposlenik koji je stranka ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/2 prosječne mjesečne plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Tužiteljima je ugovor o radu prestao otkazom, koji nije uvjetovan njihovim ponašanjem, pa je donošenjem odluke o otkazu statuirano njihovo pravo na otpremninu u smislu navedene odredbe.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali okolnosti odlučne za određivanje visine otpremnine, prije svega dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa tužitelja s tuženikom, kao i visinu prosječne plaće, pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Stoga je o reviziji tužitelja odlučeno na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku potrebno je upotpuniti činjenično stanje ocjenom već izvedenih dokaza i izvođenjem drugih potrebnih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Odluka o troškovima donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 15. studenog 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.