I Kr-59/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 59/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milivoja Mikora, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. Š. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 330. st. 1. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenim s prijedlogom Općinskog suda u Šibeniku od 4. veljače 2004. godine broj Kv-7/04 (K-250/00), u sjednici održanoj 14. srpnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika I. Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 20. rujna 2000. godine broj K-250/00, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku od 6. veljače 2003. godine broj Kž- 25/03, osuđen je I. Š. zbog kaznenih djela iz čl. 330. st. 1. i čl. 218. st. 1. KZ na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. studenog 1998. godine do 19. veljače 1999. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik po branitelju N. M., odvjetniku iz S., u kojem navodi da je u međuvremenu pogoršano zdravstveno stanje njegove majke o kojoj se on skrbi, da se u međuvremenu zaposlio pa bi odlazak na izdržavanje kazne rezultirao gubitkom zaposlenja, uslijed čega bi njegova obitelj došla u težak položaj, te da se bavi i alternativnim tehnikama medicine, pa bi osobe kojima pomaže također došle u nezavidan položaj.

Dostavljajući spis sa zahtjevom Općinski sud u Šibeniku je predložio da se zahtjev odbije, a isto mišljenje su izrazili i općinski državni odvjetnik u Šibeniku, te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

I Kr 59/04-3

Okolnost da je osuđenik otac jednog malodobnog djeteta o čijem uzdržavanju se brine je cijenjena osuđeniku kao olakotna okolnost prilikom donošenja odluke o kazni, a pogoršanje obiteljskih prilika u materijalnom i drugom pogledu kao i statusa osuđenika glede zaposlenja, je očekivana i predvidiva okolnost i redovna posljedica osude, pa se kao takva ne može cijeniti kao olakotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Stoga se ne radi o okolnostima iz čl. 414. ZKP koje bi imale utjecaja na ublažavanje pravomoćno izrečene kazne, pa je stoga na temelju čl. 416. st. 6. ZKP trebalo zahtjev osuđenika odbiti, pa je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. srpnja 2004. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milivoj Mikor, v.r.