II Gžzp-106/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 106/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića kao predsjednika vijeća, te Aleksandra Peruzovića i Đure Sesse kao članova vijeće, u pravnoj stvari predlagateljice S. J. iz G. s., koju zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gžzp- 1498/09-2 od 22. srpnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Gžzp-1498/09-2 od 22. srpnja 2009.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda republike Hrvatske posl. broj Gžzp-1498/09-2 od 22. srpnja 2009. odbijena je kao neosnovana žalba predlagateljice, te je potvrđeno rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gzp-51/08-8 od 22. srpnja 2009.

Protiv navedenog rješenja predlagateljica je podnijela ustavnu tužbu, koja se temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlaže ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući drugostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom nom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o vanparnič

načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gzp-51/08 -8 od 22. srpnja 2009., kojim

II Gžzp 106/10-3

rješenjem je taj sud, kao sud prvog stupnja, odbio zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju poslovni broj Ovr-13/07.

Drugostupanjski sud donio je odluku prihvaćajući i potvrđujući utvrđenja suda prvog stupnja prema kojima unatoč činjenici da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku, koji postupak iziskuje hitno i ažurno postupanje sudova, pravno relevantno razdoblje od podnošenja ovršnog prijedloga 2. siječnja 2007., do donošenja odluke Županijskog suda u Karlovcu povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 22. srpnja 2009., u trajanju od dvije godine, šest mjeseci i dvadeset dana za sada se ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku.

Žaliteljica drugostupanjsku odluku pobija navodeći u bitnom kako je predmetnim postupkom u trajanju od gotovo tri godine, odnosno dvije godine i šest mjeseci povrijeđeno njezino pravo na suđenje u razumnom roku, a naročito zato jer se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku koji iziskuje hitnost u postupanju.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud polaze u bitnom od utvrđenja da je predlagateljica podnijela prijedlog za ovrhu 2. siječnja 2007., te da je upravo taj datum mjerodavan za računanje početka pravnog relevantnog razdoblja koje traje do donošenja prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gzp-51/08-2 od 22. srpnja 2009., obzirom je postupak još u tijeku, odnosno da se ukupna duljina pravno relevantnog razdoblja od dvije godine, šest mjeseci i dvadeset dana, ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku.

Naime, valja napomenuti da činjenica duljine predmetnog ovršnog postupka, u pravno relevantnom razdoblju od podnošenja prijedloga za ovrhu (2. siječnja 2007.) pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (22. srpnja 2009.), odnosno dvije godine, šest mjeseci i dvadeset dana, govori u prilog pravilnosti zaključka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da se vođenje konkretnog postupka u okvirima postavljenog zahtjeva ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, koje pravo je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01- pročišćeni tekst broj 55/01).

Zbog toga su sudovi prvog i drugog stupnja pravilno ocijenili da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.) odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 31. svibnja 2010.

SUDAC:

Željko Glušić, v.r.