I Kž-431/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-431/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.D., zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. svibnja 1995. br. K-191/94, u sjednici održanoj 7. rujna 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.T.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. P.D. i potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja oglašen je opt. P.D. krivim zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, činjenično opisanog u izreci presude, te je po istom propistu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, a izrečena mu je i sigurnosna mjera obveznog liječenja alkoholičara iz čl. 60. OKZRH.

Protiv te presude podnijeli su žalbe i državni odvjetni i optuženik po branitelju B.R., odvjetniku iz Z..

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijanu presudu preinači i optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno, a zapravo samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnim sankcijama, te predlaže - kako to proizlazi iz žalbenog prijedloga, povezanog s obrazloženjem žalbe - da se pobijanu presudu preinači u pravnoj oznaci djela i izrekne da se u optuženikovom postupanju stječu obilježja krivičnoga djela ubojstva na mah iz čl. 35. KZRH, te po tom propisu da bude osuđen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se uvaži žalbu državnog odvjetnika, a optuženikovu kao neosnovanu odbije.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Obrazloženje ove žalbene osnove svodi se na tvrdnju da je optuženik počinio krivično djelo ubojstva na mah, jer da je bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraženosti od strane oštećenika, a to iz razloga što je ovaj vrijeđao njegovu bivšu suprugu s kojom se razveo, koja je zarađivala za život prostitucijom i tako materijalno brinula i o njemu, optuženiku, on ju je volio, a sve to prvenstveno i iz razloga što je on, optuženik, bio u pijanom stanju, bitno smanjenih mogućnosti da shvati značaj svojih postupaka i njima upravlja, zbog njegovog psihičkog stanja - sporijih i nekritičnih reakcija, nekritičnog sagledavanja situacije.

Međutim, žalitelj ispušta iz vida činjenicu - da je sud prvoga stupnja vodio računa upravo o duševnom stanju zdravlja optuženika, proveo neuropsihijatrijsko vještačenje pregledom i posmatranjem optuženika i sve okolnosti i činjenice, koje se ističu u žalbi, bile su od utjecaja na njegove sposobnosti da upravlja svojim postupcima i da shvati značaj tih postupaka, tako da su i bile bitno smanjene. To proizlazi iz opširnog i stručnog nalaza i mišljenja vještaka. No, iz toga nalaza i mišljenja, a napose onog datog na glavnoj raspravi, proizlazi i to da optuženik tempore criminis nije bio u stanju jake razdraženosti. Dakako, ne može se stanje jake razdraženosti u smislu čl. 35. KZRH procjenjivati subjektivno, s obzirom na sniženi prag tolerancije počinitelja djela, već ono treba objektivno opstojati. Optuženik je krivično odgovoran. Nije objektivno bio u stanju jake razdraženosti, pa ubadajući oštećenika nožem u grudni koš i trbuh i nanašajući mu time apsolutno smrtonosne povrede, čini upravo krivično djelo ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH s direktnim umišljajem.

Stoga su neprihvatljivi i potpunoma neosnovani prigovori na pravilnost činjeničnog utvrđenja po prvostupanjskom sudu, jer su pobijanom presudom sve odlučne činjenice i potpuno i pravilno utvrđene, te na valjan i dostatan način obrazložene.

Žalbe stranaka nisu osnovane zbog odluke o kazni, a optuženikova još ni zbog odluke o izrečenoj mu sigurnosnoj mjeri (čl. 369. ZKP).

Optuženik ovu žalbenu osnovu ni ne obrazlaže, ali pledira za izmjenu pravne oznake djela u privilegirano krivično djelo ubojstva na mah, svakako smatrajući da bi to bilo od utjecaja i na odluku o kazni, pri čemu se ukazuje na činjenice i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, te duševno stanje optuženika, dok državni odvjetnik smatra da su utvrđene olakotne okolnosti precijenjene, a da treba imati u vidu i to da je protiv optuženika u tijeku još jedan krivični postupak zbog istovrsnog krivičnog djela - pokušaja ubojstva.

Suprotno izloženom stanovištu i tvrdnjama, sud prvoga stupnja je ispravno cijenio i vrednovao sve okolnosti koje su bile od utjecaja na visinu kazne, a što je prihvatljivo i argumentirano obrazložio. I po nalaženju ovoga Vrhovnog suda, kao suda drugoga stupnja, optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina u svemu primjerena i podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 31. u svezi s čl. 4. st. 2. OKZRH.

Mjera sigurnosti obveznog liječenja alkoholičara iz čl. 60. OKZRH, koja je izrečena optuženiku, zakonita je i na njenu pravilnost i zakonitost nije od utjecaja to što je sud ograničio njeno trajanje na vrijeme od dvije godine. To nije na štetu optuženika.

S obzirom da žalbe stranaka nisu osnovane, a isitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP, trebalo je presuditi kao u izreci na temelju čl. 374. ZKP.

I Kž 431/95.

U Zagrebu, 7. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Barnaović, v.r.