Revr-1071/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1071/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, te Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B. iz P., koga zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., protiv tuženika H.p-H. p. d.d., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3068/11-2 od 23. travnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-2702/10-16 od 17. svibnja 2011., u sjednici održanoj 4. prosinca 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom redoviti otkaz ugovora o radu od 5. svibnja 2010. utvrđen je nedopuštenim (toč. I. izreke); utvrđeno je da radni odnos tužitelja nije prestao (toč. II.izreke); naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa do vraćanja na rad te da mu isplati pripadajuću plaću za vrijeme nezakonitog otkaza u iznosu od 40.927,59 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. III. izreke); naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.460,00 kn (toč. IV.

č. V. izreke).

izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (to

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti. Ujedno je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 700,00 kn.

Protiv te presude reviziju je podnio tužitelj ne pozivajući se na određeni revizijski razlog time da sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je zaštita prava radnika utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, vraćanjem tužitelja na rad i isplatom pripadajuće plaće za vrijeme nezakonitog otkaza.

Prvostupanjski sud utvrdivši

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poštonoše na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme;

- da je tuženik tužitelju dana 5. svibnja 2010. otkazao ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa;

- da su tužitelju stavljene na teret teške povrede obveza iz radnog odnosa jer je dana 4. ožujka 2010. zadužio za dostavu 62 paketa i 20 brzojava, od čega je 34 paketa razdužio za ponovnu dostavu, dana 5. ožujka 2010. zadužio za dostavu 42 paketa i 20 brzojava, od čega je 26 paketa razdužio za ponovnu dostavu, dana 8. ožujka 2010. zadužio za dostavu 61 paket i 27 brzojava, od čega je razdužio 42 paketa za ponovnu dostavu (pri čemu za razdužene pakete nije ni pokušao dostavu) i jer je u dva navrata brzojave dostavljao protivno tuženikovim aktima o dostavi zbog čega su uvažene primjedbe korisnika,

- da je tuženik tužitelja već 21. prosinca 2009. i 23. prosinca 2009. upozoravao na povrede obveza iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza,

- da navedena postupanja nisu navedena u obrazloženju sporne odluke tuženika kao osnova za otkazivanje ugovora o radu,

zaključuje da postupanja koja tuženik tužitelju stavlja na teret nemaju kontinuitet, niti su takve težine da bi sukladno Pravilniku o radu tuženika i odredbama čl. 107. st.1. alineja 3. Zakona o radu Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09- dalje: ZR), opravdavale otkazivanje ugovora o radu, te tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a posljedično tome i ostale zahtjeve prihvaćaju u cijelosti.

Na temelju istih utvrđenja drugostupanjski sud ocjenjuje da je postupanjem koje tuženik tužitelju stavlja na teret počinjena teška povreda obveza iz radnog odnosa koja opravdava otkazivanje ugovora o radu zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88 i 57/11-dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st.1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Revizijski razlozi tužitelja svode na tvrdnje:

- da su stranke ugovor o radu sklopile 30. listopada 2009., a tuženik da je tužitelju otkazao ugovor o radu od 1. listopada 2009., dakle, da je otkazao nepostojeći ugovor,

- da otkazivanjem nepostojećeg ugovora tužitelju radni odnos ne može prestati iz čega proizlazi osnovanost zahtjeva "za utvrđenje da njegov radni odnos po jedinom zaključenom i nespornom ugovoru od 30. listopada 2009. koji nije nikada otkazan nije prestao";

- da drugostupanjski sud o navedenoj odlučnoj činjenici nije dao razloge;

- da je pogrešna ocjena drugostupanjskog suda da povrede koje je tužitelj počinio predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnih odnosa zbog kojih se može otkazati ugovor o radu.

Kako proizlazi iz stanja spisa između stranaka bilo je nesporno da su sklopile samo jedan ugovor o radu i da je upravo taj ugovor otkazan pobijanom odlukom tuženika. Tužitelj, koji u tužbi zahtijeva utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i traje sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme (bez navođenja datuma sklapanja ugovora), tek u odgovoru na žalbu, po prvi put ističe tvrdnju o nepostojanju ugovora o radu od 1. listopada 2009.

Budući da na navedenoj činjenici – otkazivanju nepostojećeg ugovora, tužitelj nije temeljio tužbeni zahtjev (čl.7. st.1. ZPP), to ta činjenica istaknuta tek u odgovoru na žalbu ne predstavlja odlučnu činjenicu, pa drugostupanjski sud, ne dajući razloge o toj činjenici, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje.

Nije stoga osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je ocijenio drugostupanjski sud da je postupanjem, koje mu tuženik stavlja na teret, tužitelj počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa, koje i sukladno Pravilniku o radu tuženika, predstavljaju razlog za otkazivanje ugovora o radu.

Prema odredbama čl. 120. Pravilnika o radu tuženika osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojih Društvo može otkazati ugovor o radu smatraju se, između ostalog, neizvršavanje ili nemarno izvršavanje poslova koje je utjecalo na redovito odvijanje poštanskog prometa ili smanjenje ugleda ili prouzročilo štetu Društvu ili ugrozilo život i sigurnost ljudi ili materijalnih dobara veće vrijednosti (toč.1.) i kršenje radne discipline koje ometa postupak rada ili rad sa strankama ili međusobne odnose radnika: izazivanje tučnjave, potrošnja alkohola ili narkotika, neopravdano izbivanje s rada i drugo (toč. 8.).

Naime, tužitelj, koji je već u dva navrata bio upozoren zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, nastavio je s nepravilnim uručivanjem brzojava bacajući ih u dvorište, umjesto u kućne sandučiće, odnosno ne isporučivajući ih na vrijeme, nastavio dostavljati pakete s nedovoljnom efikasnošću (skoro polovičnom) te kasnio na posao, i po ocjeni ovog suda počinio je osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 120. toč.1. i 8. Pravilnika o radu tuženika.

Kako to pravilno zaključuje drugostupanjski sud, ugled tužitelja na tržištu ovisi o pravovremenosti i načinu izvršavanja usluga, koji ugled se svakako narušava kašnjenjem isporuka i neurednim isporukama (bacanjem brzojava u dvorište), a na koji je način tužitelj, unatoč danim upozorenjima, nastavio vršiti dostavu.

Budući da je slijedom iznesenog drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 107. st.1. alineja 3. ZR to nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 4. prosinca 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.