I Kž-262/2005-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 262/05-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, Milivoja Mikora, Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. F. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 29. st. 3. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. I. F. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 12. siječnja 2005. godine, br. K 13/04-191, u sjednici održanoj dana 7. lipnja 2005. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. I. F. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Čakovcu proglasio je krivim opt. I. F. zbog kaznenog djela ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 29. st. 3. KZ, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. toč. d. KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. svibnja 2003. godine, pa dalje.

I Kž 262/05-4

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, drvenog kolca duljine 122 cm, promjera 3,5 do 5 cm i plinskog pištolja marke „Reck“ model „Perfecta“ FBI 8000 kalibra 8 mm.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izreče kazna zatvora u duljem trajanju.

Opt. I. F. podnio je žalbu putem braniteljice J. P.-B., odvjetnice iz Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem braniteljice, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

U žalbi se tvrdi, da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni, osobito glede prekoračenja nužne obrane u stanju razdraženosti i prepasti. Nadalje, u žalbi se tvrdi, da je prvostupanjski sud nezakonito dopustio ošt. V. C. da prihvati blagodat nesvjedočenja, odnosno da je nezakonito izdvojio njezin iskaz nakon što je ona prigodom suočenja dala lažni iskaz. Time žalitelj tvrdi, da postoje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP u svezi s čl. 9. ZKP.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, bez argumentacije, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne, logične i precizne razloge, bez međusobnih proturječja, za sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom kaznenom predmetu. Pri tome se ističe da je prvostupanjski sud naveo valjane razloge i o postupanju optuženika u prekoračenju granica nužne obrane, te zašto do prekoračenja nije došlo zbog jake razdraženosti ili prepasti (str. 15-18). A iz toga što je ošt. V. C., kao srodnik optuženika (čl. 234. st. 1. toč. 2. ZKP), oslobođena od dužnosti svjedočenja i što je propisno poučena izjavila da neće svjedočiti, sud ni stranke u postupku ne mogu izvoditi bilo kakve zaključke.

I Kž 262/05-4

S obzirom na izloženo, protivno žalbenom prigovoru optuženika, prvostupanjski sud je postupio u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP, o čemu će nastavno biti riječi u svezi sa žalbenim osnovama pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

Stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Neosnovano optuženik ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, jer iz obrazloženja njegove žalbe proistječe, da u tom dijelu pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u prekoračenju nužne obrane, a koje prekoračenje nije počinio zbog jake razdraženosti izazvane napadom oštećenika. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Premda se optuženik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj njegove žalbe svodi isključivo na pobijanje ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

Na temelju rezultata glavne rasprave, prvostupanjski sud izveo je ispravan zaključak da je optuženik počinio djelo kako to proistječe iz izreke pobijane presude i da je kazneno odgovoran.

Žalitelj pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da je optuženik prekoračio nužnu obranu, te da do toga nije došlo zbog jake razdraženosti i prepasti prouzročene napadom oštećenika.

Protivno žalbenim navodima, na temelju rezultata glavne rasprave, prvostupanjski sud izveo je ispravan zaključak, da optuženik nije postupao u nužnoj obrani, nego u prekoračenju nužne obrane, do čega nije došlo zbog jake razdraženosti i prepasti prouzročene napadom oštećenika.

Žalitelj ne iznosi nešto novo što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala sugerira zaključak, da je optuženik postupao u nužnoj obrani ili u prekoračenju nužne obrane zbog jake razdraženosti i prepasti izazvane napadom

I Kž 262/05-4

oštećenika, odnosno da optuženik nije počinio kazneno djelo u prekoračenju nužne obrane za koje je i optužen.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je – na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, posebice svestranom i savjesnom analizom nalaza i mišljenja sudsko-medicinskih vještaka, dr. B. B. i dr. J. Š., te psihijatrijskog vještaka, dr. A. R., u poredbi s obranom optuženika i iskazima brojnih svjedoka – osnovano utvrdio, da je optuženik prekoračio granice nužne obrane, jer je napad oštećenika mogao uspješno odbiti i s manjim intenzitetom potrebne obrane, a da to ne šteti njegovoj časti i ugledu, te tjelesnom integritetu. Naime, premda je optuženik već prvim udarcem odbio napad alkoholiziranog oštećenika koji je u njega uperio plinski pištolj (plašljivac), on ga je i dalje nastavio udarati drvenim kolcem, te mu od osam udaraca sa zadnja dva zadao i smrtonosne ozljede. Takvo ponašanje optuženika i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nije u skladu sa zakonskim uvjetima neophodno potrebne obrane, jer je optuženik, znajući za njihove loše odnose, mogao uspješno odbiti napad oštećenika i manjim intenzitetom potrebne obrane, odnosno optuženik je u ovom slučaju, protivno žalbenom prigovoru, postupao u prekoračenju nužne obrane, a koje prekoračenje nije učinjeno u stanju jake razdraženosti izazvane napadom oštećenika, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud.

Na temelju izloženog, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio odlučne činjenice i izveo ispravne činjenične zaključke, koji navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje. Za svoja utvrđenja, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano, iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu, kao ispravno, prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj, radi izbjegavanja ponavljanja.

Počinjeno djelo prvostupanjski sud ispravno je pravno označio, pa nije ostvarena ni povreda kaznenog zakona, a koju žalitelj obrazlaže kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kad se žale zbog odluke o kazni.

Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je, prigodom odmjeravanja kazne optuženiku, ispravno ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude lakša ili teža, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku ispravno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, koja nije preblaga, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, ni prestroga, kako tvrdi optuženik. Naprotiv, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, upravo izrečena kazna zatvora ostvarit će svrhe iz čl. 6. i 50. KZ.

Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, opravdanost i zakonitost izrečene sigurnosne mjere iz čl. 80. st. 1. KZ, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je

I Kž 262/05-4

prvostupanjski sud trebao izreći tu mjeru, upravo iz razloga koji su navedeni u prvostupanjskoj presudi.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i opt. I. F. pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. lipnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.