Us-4666/2007-7 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Us-4666/2007-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Vukičević Gašparović kao predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Arme Vagner Popović kao članica vijeća, te sudskog savjetnika Ante Drezge kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice M. R. iz V. G., koju zastupa mr.sc. A. Š., odvjetnik iz V. G., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/03-01/1164, ur.broj: 514-03-07/1-06-2 od 28. prosinca 2006., radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2010.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv zaključka Ureda državne uprave u Z. županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave V. G., klasa: UP/I-944-01/03-01/02, ur.broj: 238-04-6-2003-2 od 29. rujna 2003., kojim je odbačen zahtjev tužiteljice za povrat pobliže navedene imovine.

U tužbi kojom prigovara zakonitosti osporenog rješenja tužiteljica u bitnom navodi razloge iz članka 10. Zakona o upravnim sporovima, zbog kojih smatra da to rješenje nije na zakonu utemeljeno. Posebno upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava, konkretno odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prema kojem je tvrdi tužiteljica i novac koji je u predmetnom slučaju uplaćen umjesto dijela nekretnine koja je trebala biti oduzeta predmet povrata u smislu odredaba tog Zakona. Stoga, smatra tužiteljica pogrešnim stajalište tuženog tijela da uplaćeni novčani iznos, umjesto nekretnine koja je trebala biti oduzeta temeljem Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine, ne može biti predmet povrata u smislu odredaba Zakona o naknadi, tim više, jer Zakon o naknadi, upravo rečeni propis ima u vidu kao temelj oduzimanja imovine. Pitanje je, prema mišljenju tužiteljice, samo u načinu utvrđivanja vrijednosti oduzete imovine, koju u svakom slučaju temeljem odredaba Zakona o naknadi treba vratiti, jer se, smatra tužiteljica, odredbe Zakona o naknadi u odnosu na rečeni propis ne mogu primjenjivati parcijalno, već u odnosu na cjelokupno oduzetu imovinu, bez obzira da li je riječ o oduzetoj nekretnini ili o drugoj vrsti oduzete imovine. Na to tvrdi tužiteljica upućuje i odredba članka 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine, prema kojem će se prava građana kojima je oduzeta stečena imovina, temeljem Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine, utvrditi posebnim zakonom. Iz navedenog, zaključuje tužiteljica, da su se u predmetnom slučaju ostvarili svi uvjeti za primjenu odredaba Zakona o naknadi, odnosno za povrat tužiteljici oduzete imovine u smislu odredaba tog Zakona.

Predlaže Sudu da tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

U odgovoru na tužbu tuženo tijelo ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, pa predlaže Sudu da tužbu odbije.

Zainteresirano Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Sudu nije dostavilo odgovor na tužbu.

Tužba nije osnovana.

Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96, 33/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - u daljnjem tekstu: Zakon o nakadi) uređuju se uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjem vlasniku oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom zakonu. (članak 1. stavak 1.).

Odredbom članka 2. istog Zakona navedeni su propisi po kojima je mogla biti oduzeta imovina prijašnjem vlasniku, a koji su temelj za naknadu.

Odredbom članka 3. tog Zakona propisano je da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela do 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnog osnova ili bez propisa.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je sada pok. suprug tužiteljice J. R., dana 2. rujna 1991. godine podnio zahtjev za povrat iznosa od 1.148.110,00 tadašnjih dinara, koji iznos je isplatio 22. prosinca 1986. godine, umjesto da mu se oduzme 22,7/100 dijela stambeno-poslovnog objekta u V. G., na način propisan odredbama Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine ("Narodne novine", broj: 14/84).

Nakon toga je donesen Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine ("Narodne novine", broj: 19/90), temeljem kojeg je Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine prestao važiti, sa time da će se postupci pokrenuti po odredbama tog Zakona u kojima nije doneseno pravomoćno rješenje obustaviti, a prava građana kojima je oduzeta stečena imovina temeljem tog Zakona utvrdit će se posebnim zakonom.

Zakonom o naknadi, kao predmet povrata, određena je i imovina oduzeta temeljem Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine.

Međutim, iako je rečeni propis u članku 2. Zakona o naknadi naveden kao temelj oduzimanja imovine, prema daljnjem članku 15. Zakona o naknadi predmet povrata ili naknade mogu biti samo oduzete nekretnine i iznimno pokretnine veće kulturno-povijesne vrijednosti, što ovdje nije slučaj.

Iz naprijed navedenog slijedi da novac koji je uplaćen umjesto nekretnine koja je trebala biti oduzeta u postupku koji se vodio prema odredbama Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine, ne može biti predmet povrata sukladno odredbama Zakona o naknadi, koje pobliže definiraju imovinu koja može biti predmet naknade u smislu odredaba tog Zakona.

Zbog toga je pravilan zaključak tuženog tijela da ovdje nije riječ o vrsti imovine kakvu imaju u vidu odredbe tog Zakona, iz kojeg razloga je zahtjev tužiteljice trebalo odbiti, a ne isti odbaciti kao nepravodoban.

Kraj takvog stanja stvari, prigovori tužiteljice iz tužbe nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja kojim tuženo tijelo, kada je odbilo žalbu tužiteljice, pozivom na odredbu članka 240. stavka 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 103/96), uz razloge date za odluku, nije povrijedilo zakon na njezinu štetu.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. studenoga 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ante Drezga, v.r.

Lidija Vukičević Gašparović, v.r.