I Kž-807/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-807/1990-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te Pavišić Berislava i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. A. M. zbog krivičnog djela iz čl. 36. KZRH u vezi sa čl. 19. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1990, K-151/90, u sjednici održanoj 12. lipnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pulišelić Petra,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. M. i potvrđuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Opt. A. M. oglašen je krivim za kriv. djelo ubojstva na mah u pokušaju iz čl. 36. KZRH u vezi s čl. 19. KZ SFRJ, opisano u izreci prvostepene presude, za koje mu je izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine. Optuženiku je također uračunato vrijeme provedeno u pritvoru za slučaj eventualnog opoziva uvjetne osude, a ujedno je obvezan nadoknaditi troškove krivičnog postupka u iznosu navedenom u izreci.

Pravovremeno podnijetom žalbom presudu pobija optuženik po branitelju odvj. G. E. iz osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se prvostepena presuda preinači u skladu žalbenih navoda, ili pak ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Javni tužilac Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a kod takvog je prijedloga ustrajao i u sjednici vijeća prisutni zamjenik javnog tužioca Republike Hrvatske.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Tu žalbenu osnovu optuženik nije potkrijepio konkretnim razlozima, pa je ta okolnost zahtijevala da se prvostepena presuda ispita u smislu čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP po službenoj dužnosti u odnosu na tamo navedene

I Kž 807/1990-3

bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Njih u pobijanoj presudi ovaj drugostepeni sud nije našao, slijedom čega taj, prvi, žalbeni osnov, nema opravdanja.

Nema, nadalje, ni činjeničnih nedostataka na koje u žalbi ukazuje optuženik, žalbeno pobijanje u tom se dijelu odnosi na činjenice subjektivne strane djela, ali i na ustrajanje kod optuženikove tvrdnje da je postupao u nužnoj obrani. Međutim, niti jedan od izloženih prigovora nije osnovan. Pitanje nužne obrane prvostepeni sud je detaljno razjasnio i kod toga za svoje ocjene izložio uvjerljive razloge (str. 5/I), koje kao pravilne u svemu prihvaća i ovaj drugostepeni sud. Subjektivna strana djela, posebno činjenice stanja svijesti u kojoj je postupao optuženik, također su pouzdano razjašnjene. Zbog toga nije u pravu optuženik ni u odnosu na taj dio činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda. Pobijanom je presudom naime, na temelju izvedenih dokaza, posebno vještačenja I. K., pravilno utvrđeno da je optuženik bio u stanju jake razdraženosti i da je u odnosu na posljedicu postupao s eventualnim umišljajem. Stoga ni ti općenito iznijeti žalbeni prigovori, nisu osnovani.

U skladu s pravilnim utvrđenjima odlučnih činjenica prvostepeni sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio krivični zakon. To je utvrđeno kako ispitivanjem osnovanosti žalbenih razloga u odnosu na žaliteljevu tvrdnju da je postupao u nužnoj obrani i bez umišljaja, tako i ispitivanjem po službenoj dužnosti u smislu čl. 376. st. 1. toč. 2. ZKP. Otuda, također suprotno žalbenim tvrdnjama, nije ostvarena ni povreda krivičnog zakona.

Prvostepenom presudom izrečena uvjetna osuda u svemu je prikladna mjera za postignuće ciljeva izricanja krivičnih sankcija što je utvrđeno ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP. Otuda nije osnovan ni taj implicirani razlog pobijanja.

Slijedom svega što je izloženo valjalo je o žalbi optuženika odlučiti na temelju čl. 384. ZKP kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Drakulić Milena, v.r.