IV Kž-72/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-72/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća, te tajnika u odjelu, višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. M. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ-a, odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice B. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2001. godine, broj: Kv- 353/01-2, u istražnom predmetu broj: Kio-1396/99, u sjednici održanoj 05. lipnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenice kao tužiteljice B.D.

Obrazloženje

U povodu neslaganja istražnog suca, pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je istražni zahtjev oštećenice kao tužiteljice B.D. protiv I-osum. M.K., II-osum. M.Ž. i III-osum. F.M. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ-a.

Protiv tog rješenja oštećenica kao tužiteljica, putem svojih punomoćnika podnijela je žalbu, s prijedlogom da se protiv osumnjičenika odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima oštećenice kao tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio njezin istražni zahtjev protiv osumnjičenika zbog navedenog kaznenog djela, jer nema osnovane sumnje da bi oni počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Naime, oštećenica kao tužiteljica istražnim zahtjevom stavlja na teret osumnjičenicima da su prema unaprijed izvršenom dogovoru ovlastili T.D. da kao punomoćnik s njom sklopi ugovor od 10. prosinca 1994. godine, kojim su se oni kao skupina uglednika obavezali osigurati joj 70% temeljne glavnice hotela S. , s time da je za tu uslugu trebala platiti iznos do 249.902,85 DEM, te avans za početne troškove u iznosu od 89.328,00 DEM. No, navedene okolnosti oštećenica kao tužiteljica nije ničim argumentirala. U spisu nema punomoći kojom bi osumnjičenici ovlastili T.D. na zaključenje navedenog ugovora, niti su oni u njemu navedeni kao ugovorne strane. Iz podataka, dokumentacije priložene uz istražni zahtjev se vidi da je oštećenica protiv T.D. i osumnjičenika, te Hrvatskog fonda za privatizaciju podnijela tužbu radi isplate iznosa od 303.072,26 kn koji je putem poduzeća L d.o.o. S. tužiteljica uplatila štedionici D. d.o.o. Z., vlasništvo T.D., kao kratkoročnu pozajmicu. Međutim u spisu nema nikakvog dokaza da su taj novčani iznos prisvojili i zadržali osumnjičenici. Osim toga iz iskaza T.D. kod Općinskog suda u Zagrebu u predmetu P-3537/97 je vidljivo da je on u svojstvu brokera htio nagovoriti Splitsku banku da oštećenici kao tužiteljici proda dionice hotela “Split”. Ta njegova uloga proizlazi i iz sadržaja ugovora od 10. prosinca 1994. godine. Što se tiče “skupine uglednika” u čije ime je navodno nastupao, naveo je da ne zna tko su ti uglednici – izvršitelji i da je to navedeno na zahtjev oštećenice kao tužiteljice jer joj je takva formulacija odgovarala (list 32).

S obzirom na iznesene okolnosti sama tvrdnja oštećenice kao tužiteljice da su osumnjičenici prisvojili navedeni iznos od 303.072,26 kn nije dovoljna za zaključak o postojanju osnovane sumnje da su počinili dotično kazneno djelo. Isto tako ona nije ničim argumentirala svoju tvrdnju da su osumnjičenici doveli nju u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica.

Zbog svega naprijed navedenog ostale okolnosti o održavanju sastanka i razgovorima između stranaka, istaknute od oštećenice kao tužiteljice, nisu pravnorelevantne, pa je njezina žalba neosnovana i na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP odbijena.

U Zagrebu, 05. lipnja 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.