II Kž-38/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 38/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbi optuženog M. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2013. broj Kv-us-1/13 (K-US-33/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. veljače 2013.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. I. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ) i drugih, na temelju članka 107. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/98, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), produljen je pritvor protiv optuženog M. Š. iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 4. ZKP/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. Š. putem braniteljice M. H. K., odvjetnice iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, iako optuženik u uvodu žalbe navodi da pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju pobliže pravno ne označava, argumentima koje iznosi u obrazloženju svoje žalbe, proizlazi da isključivo pobija pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskom rješenju. U odnosu na tu žalbenu osnovu, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud

II Kž 38/13-4

pravilno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o opstojnosti mjere pritvora te ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženog M. Š. iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 4. ZKP/97, te je u tom pravcu dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Isto tako, valja napomenuti da ispitivanjem pobijanog rješenja nije utvrđeno niti da bi bile počinjene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 398. stavku 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti.

Osnovana sumnja da je optuženi M. Š. počinio kazneno djelo iz članka 173. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ-a proizlazi iz podataka u spisu i pravomoćne optužnice čijim činjeničnim opisom se optuženiku stavlja na teret da je u vremenu od 2005. do 15. siječnja 2009. kao pripadnik zločinačke organizacije ustrojene od strane optuženog N. I. s ciljem kupovine, prevoženja i prodaje velikih količina droge kokain i heroin iz zemlja Južne Amerike u Republiku Hrvatsku radi daljnje prodaje na ilegalnom narko tržištu, bio zadužen za prenošenje droge kao kurir ,,gutač“ pa je tako tijekom mjeseca svibnja, lipnja i studenog 2007. prenio najmanje 2.800 grama kokaina za nagradu od najmanje 2.5000,00 €, a čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavka 1. ZKP/97.

Stoga, žaliteljevim navodima kojima pobija postojanje osnovane sumnje te dokazanost predmetnog djela, ističući uhićenje krunskog svjedoka S. P. te činjenicu da je optuženik zbog istog kaznenog djela počinjenog u okviru terećenog vremenskog razdoblja bio osuđen u Kraljevini Španjolskoj gdje je izdržao kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, nije s uspjehom dovedena u pitanje zakonitost i osnovanost pobijanog rješenja. Naime, valja napomenuti da je u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za pritvor, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji je opravdan pravomoćnom optužnicom i podacima u spisu, dok drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu te pitanje kaznene odgovornosti optuženika, već je to isključivo ovlaštenje raspravnog vijeća.

Imajući na umu da je predmet inkriminacije velika količina od najmanje 26,80 kg droge kokain, zajedno s težinom posljedice koja se očituje u ugrožavanju zdravlja izuzetno velikog broja ljudi, s obzirom na to da se iz navedene količine može dobiti iznimno velik broj manjih doza za jednokratnu uporabu, a uzevši u obzir i međunarodni karakter inkriminirane djelatnosti te činjenicu da je predmetnim djelom pribavljena velika imovinska korist, ocjena je i ovog suda da se radi o posebno teškim okolnostima koje uvelike premašuju uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva kaznena djela, zbog čega je protiv optuženog M. Š. i nadalje neophodna primjena mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 4. ZKP/97.

Budući da se optuženi M. Š. tereti za počinjenje kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ-a, neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe da je njegova stvarna uloga u zločinačkoj organizaciji minorna pa, prema mišljenju žalitelja, ne opravdava primjenu mjere pritvora zbog posebno teških okolnosti djela. Naime, ovakva skupina (13 osoba) ne može funkcionirati bez svakog pojedinog člana, odnosno bez osoba čiji je zadatak nabava droge, zatim onih koji drogu prenose te onih koji ju čuvaju i prodaju krajnjim kupcima. Upravo se na taj način omogućava rasprostranjenost droga na velikom području i dostupnost velikom broju osoba. Pogibeljnost ovakvog postupanja očituje se u brojnosti

II Kž 38/13-4

udruženih osoba, njihovoj povezanosti i suradnji te podjeli rada kao i učestaloj komunikaciji te međusobnoj zaštiti od mogućeg otkrivanja i kaznenog progona, a sve radi ostvarivanja visokih zarada. Pri tome valja napomenuti, da i količina droge koja je inkriminirana ovom optuženiku zajedno sa činjenicom da je drogu prenosio u sebi i to iz Južne Amerike u Republiku Hrvatsku, same za sebe, po ocjeni ovog suda, predstavlja posebno teške okolnosti počinjenja djela.

Vezano uz daljnje žalbene navode kojima se upire na nepostojanje svrhe primjene pritvora, budući da se ostali suoptuženici nalaze na slobodi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se ocjena potrebe i nužnosti mjere pritvora procjenjuje u odnosu na svakog optuženika ponaosob pa da za takvu ocjenu nije od utjecaja činjenica jesu li ili nisu ostali suoptuženici u pritvoru. Ovo tim više imajući na umu da je ostalim optuženicima pritvor ukinut isključivo zbog isteka maksimalnog roka trajanja pritvora.

Budući da ni daljnjim žalbenim navodima optuženika kojima se neosnovano upire na povredu načela razmjernosti nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 398. stavka 3. ZKP/97 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 1. veljače 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.