Legislator Case Law & Legislation
Revr-1666/2015-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to prove legal question importance.

Case Number Revr-1666/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the applicant failed to demonstrate the importance of the legal question for uniform application of law. Although the applicant argued that military personnel should receive overtime pay equal to civil servants, the court found no divergence in lower court rulings regarding the applicable regulations. Consequently, the court determined that the statutory prerequisites for admitting a review under Article 382 of the Civil Procedure Act were not met.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392.b st. 2. ZPP: An appeal under Article 382(2) of the Civil Procedure Act is inadmissible if the applicant fails to specify the legal question and explain why it is necessary to ensure the uniform application of law and equal treatment.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act admissibility of appeal uniform application of law military personnel overtime pay regulations

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Županijski sud u Bjelovaru, poslovni broj Gž-2860/2011 od 12. siječnja 2012.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1666/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz V., kojega zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 2223/14-3 od 8. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-731/14-21 od 19. rujna 2014., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime prekovremenog rada bruto iznos od 27.452,73 kn te na ime terenskog dodatka iznos od 425,00 kn, sve sa s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude, a ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.951,65 kn (toč. I.). Toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, kao neosnovan (toč. II.).

Drugostupanjskom presudom žalba tuženice odbijena je kao neosnovana, potvrđena je prvostupanjska presuda i odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu presudu na način da se tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženice nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog uvećanja plaće za prekovremeni rad koji je ostvario za vrijeme dežurstva, straže i rada na terenu za razdoblje od ožujka 2008. do kraja rujna 2009., te isplate terenskog dodatka za isto vremensko razdoblje.

Nižestupanjski sudovi su zauzeli shvaćanje da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću na ime prekovremenog rada za utuženo razdoblje na temelju odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama („Narodne novine“, broj 32/02, 58/02, 135/03, 136/04 - dalje: ZSOS) odnosno Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU), a koje se primjenjuju sve do donošenja Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) odnosno do 1. listopada 2009. od kada se ne primjenjuju opći propisi o radu i kolektivni ugovor prilikom odlučivanja o osnovanosti i načinu obračuna dodatka za dežurstvo i dodatka za obavljanje stražarske službe.

Materijalnopravno pitanje zbog kojeg tuženica podnosi reviziju glasi:

„Imaju li djelatne vojne osobe pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u istom obimu kao i ostali državni službenici i namještenici, odnosno da li se na rad djelatnih vojnih osoba treba primijeniti odredba čl. 38. i 192. Zakona o radu pa shodno tome i Zakon o državnim službenicima i namještenicima te odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kojima su regulirani dodaci na plaću s osnova prekovremenog rada?“

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženica navodi da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje. Poziva se na nepodudarnost pravnog shvaćanja u pobijanoj odluci s pravnim shvaćanjem u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2860/2011 od 12. siječnja 2012.

Međutim, u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2860/2011 od 12. siječnja 2012., potražuje se razlika plaće po osnovi prekovremenog rada za razdoblje do 1. listopada 2009., upravo je i zauzeto pravno shvaćanje koje je identično shvaćanju drugostupanjskog suda, a to je da se na pitanje prava dodatka na plaću u osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje primjenjuju odredbe ZSOS odnosno KU. Također valja napomenuti da se odluka Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-2860/2011 od 12. siječnja 2012. (nepovoljnije za tuženicu) temelji na obračunu efektivnog rada tužitelja od 24 sata dnevno, dok se pobijana odluka temelji na obračunu efektivnog rada tužitelja od 16 sati dnevno.

Slijedom navedenog u odnosu na postavljeno pitanje nisu pravilno naznačeni razlozi zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kako je postojanje razloga važnosti za postavljeno pitanje pretpostavka dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. u vezi st. 3. istog članka ZPP-a, to glede postavljenog pitanja nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati.

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 18. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.