Gž-749/2015-3 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-749/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao člana vijeća, 1. T. K., OIB: ..., 2. J. K. OIB: ... i 3. V. K., OIB: ..., svi na adresi A., Č. i zastupani po punomoćniku S. Ć., odvjetniku u S. protiv tuženika B. d.d. T., OIB ..., zastupane po punomoćnici L. B., diplomiranoj pravnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-169/13 od 11. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu kao i u odluci o troškovima postupka sadržanim pod točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova povrede prava osobnosti isplatiti tužiteljici 1. iznos od 220.000,00 kn, a tužiteljima 2. i 3. svakome iznos od po 150.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2013. do isplate po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime troškova sahrane isplatiti tužiteljici 1. iznos od 6.647,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. ožujka 2013. do isplate po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena.

Za više traženo na ime potraživanja zatezne kamate za razdoblje od 27. veljače 2013. do 4. ožujka 2013. tužbeni zahtjev tužiteljice 1. odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime nabavke crnine tužiteljima 1., 2. i 3. isplatiti iznos od po 2.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.000,00 kn u odnosu na tužiteljicu 1. teče od 17. ožujka 2013., a u odnosu na tužitelje 2. i 3. na iznos od po 2.000,00 kn teče od 11. veljače 2015. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena.

Za više traženo na ime potraživanja zatezne kamate za razdoblje od 27. veljače 2013. tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan."

Ujedno je donio i rješenje koje glasi:

"I. Utvrđuje se kako je tužiteljica 1. povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje na ime izgradnje grobnice u iznosu od 25.000,00 kn te na ime troškova sahrane u iznosu od 3.326,00 kn.

II. Odbija se prijedlog tužitelja 1., 2. i 3. za oslobađanje od plaćanja troškova sudskih pristojbi.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljima isplatiti parnični trošak u iznosu od 78.965,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. veljače 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena."

Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku presudu u obvezujućem dijelu kao i odluku o troškovima zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu s istima.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja od 1. do 3. radi naknade neimovinske štete koju isti trpe zbog smrti svog prednika ( supruga i oca) uslijed profesionalne bolesti.

Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku, analizom izvedenih dokaza, utvrdio da je pok. J. K. bio suprug tužiteljice 1., a otac tužitelja 2. i 3., da je pokojnik bio zaposlen na radnom mjestu brodoelektričara kod tuženika, da prema podacima u radnoj knjižici pokojnika isti je bio zaposlen od 27. rujna 1973. do 23. kolovoza 1974. u poduzeću E. R. od 28. travnja 1975. do 31. prosinca 1979. u poduzeću J. L. M. T., te od 1. siječnja 1980. do 27. veljače 2013. kod tuženika, da je kod pokojnog J. K. utvrđena profesionalna bolest (mezotelioma pleurre) 12. srpnja 2012., a koja je nastala 19. srpnja 2011., da prema vještvu vještaka medicine rada pok. je bio izložen djelovanju željeznih oksida, ugljičnog monoksida kao i prašini od drugih zanimanja pa je bio izložen azbestu preko pet godina, da prema vještvu vještaka sudske medicine pokojnik se razbolio pod dijagnozom zloćudnog tumora – mezotelima desne porebrice koji se unatoč terapiji proširio, te da je obdukcijski nalaz potvrdio dijagnozu mezotelioma.

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje, a s obzirom na medicinska vještva da je prednik tužitelja, radeći kod tuženika obolio od profesionalne bolesti uslijed izloženosti i djelovanju azbestne prašine koja bolest je rezultirala smrtnom posljedicom, pa da je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete osnovan na način kako je to navedeno u izreci pobijane prvostupanjske odluke.

Žalbeni navodi tuženika da manjka elemenata uzročne povezanosti između poslova koje je pokojnik obavljao kod tuženika, a s obzirom na posljedicu te da se azbest ne koristi u tehnološkom procesu od 1980./81. nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja s kojom je suglasan u cijelosti i ovaj sud.

Naime, iz rezultata dokaznog postupka nepobitno proizlazi, a uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka (V. S., K. G., S. T.) da je prednik tužitelja svakodnevno bio u doticaju sa azbestom, jer u dijelu strojarnice koristilo se azbestno platno, s tim da se neslužbeno azbest koristio i nakon 1981.

Kako prema vještvu vještaka medicinske struke nepobitno proizlazi da je prednik tužitelja zasigurno preko pet godina radio u uvjetima izloženosti štetnom djelovanju azbesta i obolio od profesionalne bolesti koja je isključivo nastala štetnim djelovanjem azbestnih vlakana to je prema mišljenju ovog suda pravilno utvrđeno činjenično stanje glede uzročno – posljedične veze bolesti i rada kod tuženika tako da ovaj sud upućuje žalitelja na činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio visinu štete s naslova povrede prava osobnosti kao i s naslova troškova pogreba što uopćeni i neargumentirani žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju pa je u ovom dijelu valjalo odlučiti kao u izreci – čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP).

Žalbeni navodi tuženika glede odluke o troškovima crnine za tužiteljicu 1. su također uopćeni jer je sud prvog stupnja na temelju priloženih računa pravilno utvrdio visinu naknade s ovog osnova.

Neosnovani su žalbeni navodi glede troškova crnine za tužitelje 2. i 3. jer iako sud prvog stupnja nije raspolagao s računima za ovaj vid štete prema mišljenju žalbenog suda, troškovi crnine su zasigurno nastali, a kako sud može u paušalnom iznosu iste odrediti (slobodno sudačko uvjerenje), a uzimajući u obzir cijene na tržištu, to je i u ovom dijelu valjalo odlučiti kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Žalbeni navodi tuženika ni u jednom svom dijelu ne dovodi u sumnju odluku suda prvog stupnja jer nije sudu predočio relevantne dokaze (čl. 219. ZPP-a) kojima bi se oslobodio od odgovornosti za nastalu štetu.

Daljnji žalbeni navodi glede odluke o troškovima postupka također nisu osnovani jer je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a pravilno utvrdio visinu troškova postupka pa je odlučeno kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

U Splitu, 24. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.