Psz-259/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 259/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Vladimira Drakulića i Stanka Hautza kao članova vijeća te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjene Š.M. iz D., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 7. VIII. 1992. br. J-469/92, radi prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 31. kolovoza 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjene protiv rješenja Suca za prekršaje općine Pregrada od 27. V. 1992. br. P-151/92, kojim je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.000 dinara, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjena tvrdi da je u provedenom postupku neosnovano oglašena krivom, jer nije počinila prekršaj za koji je kažnjena. Tvrdi da je kritične zgode bila napadnuta od suokrivljenog D.I., te zadobila tjelesne ozljede. Navodi nadalje da je u postupku trebalo izvršiti saslušanje Š.S., pa predlaže da Vrhovni sud Hrvatske njezin zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjene, a niti u pogledu izrečene kazne.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je utvrdilo Republičko vijeće za prekršaje da je djelo kažnjene u cijelosti u provedenom postupku dokazano izvršenim saslušanjem kažnjene, suokrivljenog D.I. i svjedoka D.B., te provedenih suočenjem kažnjene i suokrivljenog. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47. Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovog suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da je kažnjena počinila djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjene da je u provedenom postupku nezakonito oglašena krivom jer nije počinila prekršaj za koji je kažnjena, budući da protivno proizlazi iz rezultata dokaznog postupka.

Ni prigovor kažnjene da je u postupku trebalo saslušati svjedoka Š.S. nije osnovan, budući da je saslušanje ovoga svjedoka kažnjena predložila tek u svojoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, a iz spisa predmeta ne proizlazi da bi isti bio očevidac događaja.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice u skladu s odredbom čl. 28. i 29. Zakona o prekršajima ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 31. kolovoza 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. Š.M.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).