Court allows revocation of dismissal due to war-related absence, overturning second-instance decision.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the prosecutor's appeal and overturned the District Court's decision, reinstating the prosecutor's employment. The prosecutor was dismissed for five consecutive days of unauthorized absence during the 1991 war, but the court found her flight to Chile a valid reason. Consequently, the court ruled that the lower court incorrectly evaluated the justification for her absence and ordered the employer to reinstate her.
Legislator headnote
AI generatedčl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; čl. 386. i 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: An employee's absence due to war-related displacement constitutes a valid reason for non-attendance, preventing automatic termination of the employment relationship.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3260/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice D.G.C. iz D., D.N. br. …, koju zastupa punomoćnik A.K., odvjetnik u D., protiv tuženika Putnička agencija A. iz D. koju zastupa punomoćnik I.B. dipl. pravnik u D., radi poništenja odluke i vraćanja na rad, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 16. srpnja 1993., br. Gž-385/93-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 27. travnja 1993., br. P-194/93., u sjednici održanoj dana 17. svibnja 1995.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija i preinačuje presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 16. srpnja 1993. br. Gž- 385/93-2, te sudi:
Odbija se žalba tuženika kao ne osnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 27. travnja 1993. br. P-194/93.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog suda je presuđeno:
"I. Poništava se odluka Predsjednice poslovodnog odbora Poduzeća "A. " donesena 17. ožujka 1992. (br. 6681/KS) JB i odluka Komisije za prigovore Poduzeća "A. " od 6. travnja 1993. o prestanku radnog odnosa tužiteljice.
II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja vratiti tužiteljicu na radno mjesto samostalnog vodiča.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana troškove parničnog postupka u iznosu od 83.300 HRD."
Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja na način, da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom opisanim u izreci presude suda prvog stupnja.
Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Pobijanim odlukama tuženika tužiteljici je prestao radni odnos s danom 6. ožujka 1992. zbog neopravdanog izostanka s posla 5 dana uzastopce.
Odredbom čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne Novine" br.34/91) je propisano, da radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti, ako je neopravdano izostao s posla 5 radnih dana uzastopce.
Sud drugog stupnja prihvatio je činjenično stanje utvrđeno u presudi suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem.
1. listopada 1991. započela je srbo-crnogorska agresija na područje Općine Dubrovnik. U to vrijeme tužiteljica je bila u selu M., te je u noći 2. na 3. listopada 1991. sa petnaest mjesečnom kćerkom izbjegla na Z., a zatim u Grad Dubrovnik, gdje je bila zbrinuta u hotelu A. do 16. listopada 1991. kada je brodom S. otputovala u R., a zatim nakon preporuke čileanske ambasade uz pomoć Međunarodne organizacije za emigriranje doputovala u Santiago de Chile, gdje je boravila kod svojih roditelja do povratka u Dubrovnik 20. siječnja 1993. Tužiteljica ima dvojno državljanstvo tj. hrvatsko i čileansko. Ocjenjujući navedeno činjenično stanje sud drugog stupnja je zaključio da se tužiteljica mogla vratiti do ljeta 1992. kada se agresija smanjila, dok je sud prvog stupnja pravilno zaključio, da u vrijeme kada je tuženik utvrdio prestanak radnog odnosa tužiteljici njezino izbivanje sa ratom ugroženog područja je opravdan razlog u smislu naprijed navedenog propisa. Naime, sud drugog stupnja pogrešno je za ocjenu opravdanog razloga izostanka s posla ocjenjivao vrijeme koje se ne navodi u pobijanim odlukama.
Stoga je sud prvog stupnja za razliku od suda drugog stupnja pravilno zaključio da su pobijane odluke tuženika nezakonite, pa je osnovano udovoljio tužbenom zahtjevu.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386 Zakona o parničnom postupku koji je objavljen u "Narodnim Novinama" br. 53/91 i 91/92) valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 395 st. 1. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 17. svibnja 1995.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.