I Kž-209/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 209/06-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 188 st. 1 KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 20. siječnja 2006 godine, br. K-53/05-28, u sjednici održanoj 10. veljače 2009 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. I. B., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Puli proglašen je krivim optuženik I. B. zbog kaznenog djela iz čl.188 st. 1 KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik I. B. putem branitelja M. I. odvjetnika iz P. i R. B. odvjetnice iz P..

U žalbi koju je podnio putem branitelja M. I. odvjetnika iz P., optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ovoj žalbi je optuženik zatražio da njegov branitelj bude pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no kako branitelj optuženika M. I. odvjetnik iz P. nije pristupio unatoč uredno primljenom pozivu, sjednica je održana u njegovoj odsutnosti.

U žalbi koju je podnio po braniteljici R. B. odvjetnici iz P., optuženik se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog

I Kž 209/06-5

stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno i to iz razloga što je sud prvog stupnja olako i preuranjeno, bez provođenja kontrolnih dokaza cijenio iskaz oštećenice i navode u obrani optuženika.

Naime, iskaz oštećenice kojim tereti optuženika, a na kojem se temelji presuda, sam po sebi sadrži određene nedostatke.Oštećenica se prilikom iskazivanja u istrazi dana 27.rujna 2005. (list 23 i 24 spisa) i na glavnoj raspravi dana 20. siječnja 2006. (list 53), nije mogla ni približno sjetiti dana kada se događaj zbio, pa je tako prilikom ispitivanja pred istražnim sucem navela kako se ne može sjetiti da li je to bilo 2002. ili 2003 godine, a na glavnoj raspravi najprije dopušta mogućnost da se događaj zbio 29. studenog 2003 godine, zatim da joj se čini da je to bilo negdje u 3. ili 4. mjesecu 2003 godine, da bi tek nakon što su joj predočene zabilješke policije o postupanju navela kako se događaj zbio 29. srpnja 2003 godine. Ako se uzme u obzir da je događaj o kojem govori oštećenica morao za nju biti traumatičan, onda je nelogično da nije u mogućnosti sjetiti ne samo godine, nego čak niti godišnjeg doba u kojem se to zbilo, iako postoji zaista značajna razlika u pogledu vremenskih uvjeta između mjeseca studenog i srpnja, posebno ako se ima u vidu da je kuća oštećenice još bila u gradnji i po njenom kazivanju, samo je jedna soba u kući bila osposobljena za njeno stanovanje i ta soba nije imala ni vrata. Oštećenica se nadalje, ne može sjetiti pouzdano niti kada je sve imala spolne odnose sa svojim, sada bivšim suprugom, pa govori da je spolne odnose održavala negdje do 2000., a možda i do 2001 godine, a i da je nakon toga nekoliko puta s njom optuženik imao na silu spolne odnose, ali te događaje nije prijavljivala iz razloga što je htjela da si na neki način riješe imovinske sporove i da optuženik napusti njenu kuću.

Zatim, iz kaznene prijave proizlazi da je oštećenica događaj PP P. prijavila dana 1.12.2003 godine, a navela je da se događaj zbio dana 29. studenog 2003 godine, dakle dva dana prije podnošenja kaznene prijave. Takav vremenski odmak od kritičnog događaja do obavještavanja policije, oštećenica opravdava činjenicom nedostatka prijevoza i strahom da bi joj optuženik, znajući da je pozvala policiju, mogao razbiti telefon kao i jednom prilikom ranije, što potvrđuje i svjedokinja S. H.. Međutim, oštećenica istovremeno govori i o tome kako posjeduje svoj vlastiti mobilni telefon pored fiksnog telefona u kući, no ne pojašnjava zbog čega nije upotrijebila to drugo sredstvo komunikacije kako bi zvala u pomoć ili prijavila djelo.

Nadalje, materijalni dokazi ne postoje, jer za odjeću koju je tempore criminis imala na sebi i za koju oštećenica tvrdi da ju je optuženik potrgao, sama oštećenica navodi kako ju je bacila u smeće, a za brojne ozljede koje joj je po njenom iskazivanju nanio optuženik, udarajući je šakama više puta u lice, navodi da one nisu bile vidljive, osim što su je boljeli

I Kž 209/06-5

zglobovi ruku, te da je imala neke manje ogrebotine na prsima. Tu valja posebno istaknuti, da se u činjeničnom opisu djela u izreci presude navodi kako je optuženik šamarao oštećenicu, što je sasvim različito od njenog iskazivanja da ju je optuženik udarao šakom po licu, s tim da postoji proturječje i u samom njenom iskazu, jer oštećenica na jednom mjestu govori o višekratnim udarcima šake, da bi zatim navela kako ju je optuženik jednom udario šakom po licu. Pojam šamaranja različit je od udarca šakom, prvenstveno zbog intenziteta udarca i mogućnosti nastanka ozljede, njenog oblika i težine, zbog čega postoji proturječje između iskaza oštećenice kao jedinog krucijalnog dokaza koji je proveden u postupku i opisa djela za koje je optuženik proglašen krivim. Tu je potrebno nadodati, da svjedokinja S. H., kojoj je oštećenica rekla da ju je optuženik silovao, iskazuje da nije vidjela nikakve ozljede na oštećenici, a ne sjeća se da bi joj oštećenica pričala o tome da ju je optuženik tom prilikom fizički zlostavljao.

Prema tome, iskaz oštećenice koji nije potkrijepljen niti jednim materijalnim, pa niti kontrolnim dokazom, sam po sebi sadrži brojne nelogičnosti, proturječja i manjkavosti, pri čemu se ne može zanemariti činjenica da kod oštećenice postoji znatan intenzitet nesnošljivosti spram optuženika i interes da ga onemogući u njegovom polaganju prava na bračnu stečevinu, što sama i navodi u svom iskazu. Sud prvog stupnja međutim, zanemario je njen iskaz analizirati na navedeni način i u okolnostima koje su istaknute, zbog čega je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno.

Stoga je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo žalbu optuženika prihvatiti te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zbog zauzetog stava, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će nakon što provede do sada provedene dokaze, na način da će iscrpno ispitati optuženika i oštećenicu, te po potrebi provesti i druge dokaze, temeljitom analizom dokaza u međusobnoj korelaciji, pravilno i potpuno će utvrditi činjenično stanje i izvesti valjane zaključke, te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 10. veljače 2009 godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.