I Kž-897/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 897/06-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića, Ranka Marijana, Ileane Vinja i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi opt. D. Đ. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 29. lipnja 2006. godine, broj: K-44/05, u sjednici održanoj dana 8. ožujka 2007. godine, u prisutnosti braniteljice opt. D. Đ., D. N., odvjetnice iz S., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

r i j e š i o j e:

I. Povodom žalbe opt. D. Đ., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba opt. D. Đ. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. D. Đ. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po istom zakonskom propisu, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. rujna 2005. – pa nadalje.

Po čl. 132. st. 2. ZKP, ošt. J. V. sa imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

Po čl. 122. st. 4. ZKP, opt. D. Đ. u cijelosti je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. toč. 1., 6. i 7. ZKP.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. Đ., po braniteljici D. N., odvjetnici iz S., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijana presuda preinači na način da se opt. D. Đ. oslobodi od optužbe.

I Kž 897/06-6

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP, uredno je izvješćena braniteljica opt. D. Đ., D. N., odvjetnica iz S., koja je sjednici vijeća i prisustvovala, a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel.

Žalba opt. D. Đ. je bespredmetna.

Naime, preispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. ZKP), a povodom žalbe opt. D. Đ., Vrhovni sud kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud ostvario apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, tj. u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u znatnoj mjeri proturječni.

Prvostupanjski sud, u obrazloženju prvostupanjske presude, utvrđuje da je opt. D. Đ. kazneno djelo iz čl. 120. st. 1. OKZRH počinio sa izravnom namjerom i taj oblik krivnje obrazlaže na slijedeći način: „Sva navedena činjenična utvrđenja upućuju da je opt. D. Đ. tempore acti postupao sa izravnom namjerom da počini kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, time da unatoč tome što nije na izvjestan način utvrđeno tko je od navedenih osoba ispalio smrtonosni hitac u pok. Đ. V., nedvojbeno je da je opt. D. Đ. postupao „cum animus auctoris“, odnosno da je bio svjestan i znao da će odvođenje pok. Đ. V. rezultirati njegovim usmrćenjem, pa je sudjelujući u tim radnjama „pristao na njihovu posljedicu“ (str. 13., odl. 1. pobijane presude).

Isto tako, prvostupanjski sud prilikom ocjene činjenica važnih za odluku o kaznenoj sankciji, kao otegotnu okolnost ocijenio je opt. D. Đ. okolnost da je opt. D. Đ. postupao sa izravnom namjerom (str. 13., odl. 6. pobijane presude).

Prema odredbi čl. 44. st. 2. KZ počinitelj postupa sa izravnom namjerom kada je svjestan svog djela i hoće njegovo počinjenje. Prvostupanjski sud utvrđuje (i daje razloge za takvo svoje utvrđenje) da je opt. D. Đ. bio svjestan svoga djela i da je „pristao na njegovo počinjenje“. Takvi razlozi prvostupanjskog suda o krivnji opt. D. Đ. (kao odlučnoj činjenici) su znatno proturječni: s jedne strane prvostupanjski sud ukazuje na svijest o djelu i htjenju da se ono počini (u smislu sadržaja izravne namjere), a s druge pak strane, prvostupanjski sud ukazuje da je opt. D. Đ. „samo“ pristao na njegovo počinjenje – što ukazuje na elemente neizravne namjere (u smislu odredbe čl. 44. st. 3. KZ).

Slijedom toga, ostvarena je apsolutno bitna povreda kaznenog postupka, zbog čega pobijanu presudu, u tom dijelu nije moguće ispitati, pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, prije svega, otkloniti će povredu na koju mu je ukazano u ovoj odluci, te će savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojem će utemeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe čl. 359. st. 7. ZKP.

I Kž 897/06-6

Kako je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, žalba opt. D. Đ. za sada je bespredmetna, te je po čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. ožujka 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.