Rev-1489/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1489/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Dorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice S. H. iz K., S. I. iz K. i S. E. iz K., sada na privremenom radu u SR Njemačkoj, zastupanih po punomoćniku T. Ž., odvjetniku iz S. P., protiv tuženika J. SOUR zastupanog po punomoćniku Z. G., radi predaje u posjed nekretnina, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 17. siječnja 1991. br. Gž-987/1990-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. svibnja 1990. br. P-286/1990-27, u sjednici održanoj dana 26. studenog 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženog kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traže da im tuženi vrati i preda u posjed navedene čestice zemljišta upisane u z.k. ul. br. 326, k.o. T. ili u nemogućnosti da im preda navedene čestice zemljišta da im preda zemljište upisano u z.k. ul. br. 897, k. o. T. (sve do općinskog puta).

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbiju tužitelji s tužbenim zahtjevom uz obvezu da tuženom naknade parnični trošak ili da se presude nižestepenih sudova ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju navode revizije i predlažu da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.

Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je tuženog dopuštena, ali nije osnovana.

Protivno navodima u odgovoru na reviziju tuženog, revizija je dopuštena temeljem odredbe iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s izmjenama Zakona o parničnom postupku koji je stupio na snagu 22. XI 1987. i koji je bio na snazi na dan podnošenja tužbe u ovom sporu (1988 godine), a koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91) u daljnjem tekstu ZPP.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda. kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traže da im tuženi A.K. J. iz S. B. vrati i preda u posjed čestice br. 117, 118 i 119, sve upisane u z.k. ul. br. 326, k.o. T. ili u nemogućnosti, da im preda čestice br. 119/1, 119/2 i 120 (sve do općinskog puta) upisane u z.k. ul.br. 897, k.o. T., jer je utvrđeno da su sporne čestice tužitelji naslijedili iza smrti svog oca kao njegovu imovinu. Utvrđeno je, da je otac stranaka 1958. godine predao sporne čestice na besplatnu obradu do opoziva Zemljoradničkoj zadruzi T., a nakon što je zadruga prestala postojati (nakon više pravnih slijednika zadruge) u posjed je tog zemljišta došao tuženi. U zemljišnim knjigama svo je vrijeme kao vlasnik spornog zemljišta bio upisan otac stranaka, a nakon njegove smrti, temeljem rješenja o nasljeđivanju iz 1970. godine upisani su tužitelji. Takvo je stanje bilo sve do 1982.godine kad je predstavnik tuženog u postupku osnivanja zemljišnih knjiga u T. izjavio da tuženi posjeduje sporno zemljište te je z.k. referent M. I., svjedok u ovom sporu, na temelju samo te izjave upisala tuženog kao korisnika spornog zemljišta. Nadalje je utvrđeno, protivno navodima revizije, da otac tužitelja nije izgubio pravo vlasništva na spornom zemljištu temeljem otpusta iz državljanstva, jer nije prešao u strano državljanstvo (obavezno tumačenje čl.3. st. 4.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća "Sl. l. FNRJ" br. 63/1948), niti temeljem odredbe iz čl. 47. Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("NN" br. 52/71, 52/73) zato što među ostalim, od predaje zemljišta zadruzi do stupanja na snagu tog zakona nije prošao rok od 10 godina i konačno je utvrđeno da tuženi nije stekao dosjelošću pravo korištenja spornog zemljišta, jer nije bio savjesni posjednik tog zemljišta. Navedeno utvrđenje proizlazi iz dokaza na koje se sud poziva i samo je ono relevantno na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu i stoga se na ostale navode revizije ovaj sud kao nepotrebno ne osvrće.

Kad je kraj takvog stanja stvari udovoljeno tužbenom zahtjevu pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju se poziva tuženi u reviziji, niti povrede postupka na koju revizijski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je reviziju tuženog odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegdvić,v.r.