Supreme Court allows revocation of lower court damages award due to erroneous application of material law on non-material harm.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against a final judgment that had confirmed a lower court's award of damages. The appellant argued for a higher compensation based on the severity of physical and mental injuries sustained in a traffic accident. The court found that while the lower courts correctly identified the liability and the nature of the injuries, they erroneously applied material law by awarding insufficient amounts for non-material harm. Consequently, the judgment was modified to order the defendant to pay an additional 100,000 HRD to align with the statutory principles of fair compensation.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP: The Supreme Court may modify a final judgment on appeal if the lower courts erroneously applied material law regarding the calculation of non-material damages, ensuring the awarded sum reflects the severity of physical and mental suffering without violating the purpose of such compensation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2392/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanislava Plazonića, dr. Ive Grbina i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.M. iz Z., ... . . ., koga zastupa punomoćnik S.D., odvjetnik iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., . .. ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. ožujka 1992. pod posl. br. Gž 2156/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. listopada 1991. pod posl. br. P 3777/89, u sjednici održanoj dana 4. veljače 1993.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja pa se preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 10. ožujka 1992. pod posl. br. Gž 2156/92 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. listopada 1991. posl. br. P 3777/89 na način da je tužena C. osiguranje d.d. Z. dužna isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete daljnji iznos od 100.000 HRD s zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 15. listopada 1991. pa do dana isplate, u roku od 15 dana.
II. Dužna je tužena C. o. d.d. Z. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 37.660 HRD.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom okružnog suda potvrdjena je presuda općinskog suda kojom je obvezana tužena da tužitelju na ime naknade pretrpljene štete isplati iznos od 210.000 tadašnjih dinara.
Protiv ove pravomoćne presude okružnog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, u daljnjem tekstu: ZPP) prvostupanjski sud je reviziju tužitelja dostavio tuženoj i nadležnom javnom tužitelju.
Tužena nije odgovorila na reviziju, a Javni tužitelj Hrvatske o reviziji tužitelja se nije izjasnio. Revizija je osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. t. 1. i 2. ZPP) revident odredjeno, sadržajem revizijskih razloga ne ukazuje.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava je ostvaren.
Tužitelj je dana 4. prosinca 1986. g. u prometnoj nezgodi, kao pješak, zadobio prijelom III i IV desnog rebra, natučenje desne strane prsnog koša i desnog lakta. Povrede su teške naravi, a posljedice, opću životnu i radnu aktivnost tužitelja, prema utvrdjenju sudova umanjuju za 10%.
Nije sporno da tužena C. o. d.d. Z. odgovara tužitelju za cjelokupno pretrpljenu štetu.
Sporna je visina dosudjene naknade nematerijalne štete.
Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja prihvatio utvrdjenje o naravi povrede, načinu i tijeku liječenja, trajanju i intenzitetu fizičkih bolova i pretrpljenog straha kao i pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti.
Imajući u vidu sve ove okolnosti utvrdjene u valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužitelju dosudili manje iznose od onih koje je tražio tužbenim zahtjevom po pojedinim osnovama.
Ovaj sud smatra da je valjanom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 53/91 i 73/91, u daljnjem tekstu: ZOO) tužitelju valjalo dosuditi zatražene iznose: po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 90.000 HRD; po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 150.000 HRD te po osnovi straha zatraženi iznos od 70.000 HRD. Ovako dosudjeni iznosi predstavljaju pravičnu novčanu naknadu po pojedinim osnovama koji nisu suprotni cilju kojem služi ovakav vid naknade, niti pogoduju težnjama koje ne bi bile spojive sa prirodom i svrhom dosuđenja novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu (čl. 200. st. 2. ZOO).
Zbog svega izloženog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i temeljem odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti presude sudova nižeg stupnja i obvezati tuženu C. o. d.d. Z. na isplatu daljnjeg iznosa od 100.000 HRD. Sve to na način kako je odlučeno u dispozitivu presude.
Odluka o trošku cijelog postupka temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 2. a u vezi sa odredbom iz čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.
U Zagrebu, 4. veljače 1993.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan-Maoduš v.r.