Rev-928/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 928/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz S.. I. Z., B., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G.&p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 846/09-2 od 30. studenoga 2010. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-208/07 od 13. listopada 2008., u sjednici održanoj 14. studenoga 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.550,00 kn sa zateznom kamatom pobliže navedenom u izreci, kao i platiti zatezne kamate na iznos od 7.100,00 kn od 13. srpnja 2007. do 25. listopada 2007. te nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.329,31 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 2.400,00 kn i zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 600,00 kn od 13. srpnja 2007. do 13. listopada 2008.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjeva za iznos od 9.450,00 kn i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 6.556,48 kn na način da je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 9.450,00 kn i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 6.556,48 kn. Žalba tuženika je odbijena kao neosnovana u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog trošak od 772,83 kn i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u povodu žalbe u iznosu od 1.643,75 kn (toč. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 9.450,00 kn kao i u dijelu odluke o troškovima, reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu odluku na način da se tužitelju dosudi iznos od 9.450,00 kn kao i preinači odluka o trošku sukladno omjeru konačnog uspjeha stranaka u sporu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Tužitelj je u reviziji naveo materijalnopravno pitanje koje je prema prosudbi revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kao:

Pitanje pravilne primjene materijalnog prava odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO/05).

U odnosu na postavljeno pitanje primjene odredbe čl. 1100. ZOO'05 tužitelj ističe da u konkretnom slučaju pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu primjene kriterija iz čl. 1100. ZOO prilikom određivanja visine naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti nije podudarno sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002.

Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda odluka drugostupanjskog suda o visini pravične novčane naknade za pretrpljeni strah nije utemeljena na shvaćanju, koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem odjelne sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u Orijentacijskim kriterijima. Naime, ti kriteriji nisu izvor prava, pa sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne štete (neimovinske) mogu utvrđivati izvan granica njima predviđenih za pojedine vidove takve štete.

Stoga su ti kriteriji aktualni i u primjeni ZOO/05 – prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti, budući da u smislu odredbe čl. 1100. ZOO/05 sud će dosuditi naknadu za tu povredu ako nađe da je težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Revidentova analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa za neimovinsku štetu iz pobijane presude svodi se na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužitelju, jer je nezadovoljan visinom utvrđene naknade.

Na temelju tužiteljevog pogrešnog shvaćanja primjene „orijentacijskih kriterija“, prilikom utvrđivanja pravične naknade za pretrpljenu (neimovinsku) štetu drugostupanjska presuda i ne može biti predmetom pobijanja izvanredne revizije uz obrazloženje da je njome utvrđena naknada neimovinske štete u nižim iznosima od onih navedenih u „Orijentacijskim kriterijima“, jer se takvo obrazloženje svodi na pogrešnu primjenu materijalnog prava, dakle na prigovor koji sam po sebi ne predstavlja važan razlog predviđen odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a za dopuštenost takve revizije.

Kako je na osnovi rečenog ocijenjeno da pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, valjalo je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 14. studenoga 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.