Rev-551/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 551/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.D. i M.D. oboje iz M., sada M.N.V., koje zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik u D., protiv tuženika A.P. iz M., sada M.,.N.V. kojega zastupa punomoćnik F.P. iz Z., radi činidbe, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 21. listopada 1992. godine br. Gž-2680/91, kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama od 20. kolovoza 1991. godine posl. br. P-282/87, u sjednici održanoj dana 23. ožujka 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja B.D. i M.D. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Delnicama od 20. kolovoza 1991. godine posl. br. P-282/87 suđeno je:

"I. Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji je glasio:

"Nalaže se tuženiku da poduzme odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka štete na kući tužitelja u M., upisanoj u z.k. ul. br. …k.o. M. i uznemiravanje upravljanjem izvora opasnosti na način što će postavljanjem odgovarajućeg snjegobrana na krovnoj plohi svoje kuće u ul. …. upisane u z.k. ul. Br…… k.o. M. spriječiti da padanje snijega sa istog dolazi do materijalne štete i opasnosti za život i zdravlje ukućana tužitelja, ili pak da uspostavi posjedovno stanje tog krovišta svoje kuće kao i prije rekonstrukcije, odnosno da se postupi prema nalazu odgovarajućeg sudsko-građevinskog vještaka, te da tužiteljima nadoknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

II. Tužitelji dužni su solidarno tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.540,00 dinara, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Rijeci od 21. listopada 1991. godine posl. br. Gž-2680/91 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji zbog svih revizijskih razloga propisanih čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP te predložili da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno, da pobijane presude preinači.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi temeljem čl. 386. spomenutog zakona po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 261. st. 2. ZPP jer u odnosu na odlučne okolnosti nije došlo do proturječnosti ili pak nejasnoća koje bi ukazivale na potrebitost postupanja suda u smislu čl. 261. spomenutog zakona. Zbog navedenog je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza nadvještačenjem.

Dakle u postupanju pred nižim sudovima nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovana je i tvrdnja revidenata da se pobijana presuda zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se tako ostvario revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da su kuće stranaka međusobno susjedne i po svom položaju paralelne time da je kuća tužitelja zajedno s gospodarskim objektom - štalom dužine oko 14,58 m, a kuća tuženika dužine 13,20 m time da se između kuća stranaka računajući od zida jedne do zida druge kuće pruža prostor širine 2,68 m od čega je zemljište tuženika širine oko 45 cm od zida njegove kuće do koje širine dolazi i oluk njegove kuće,

- da se ulaz u kuću tužitelja nalazi u međuprostoru prema kući tuženika te da kuća tuženika nadvisuje kuću tužitelja,

- da je kuća tuženika prekrivena crijepom koji je postavljen u sedamnaest redova,

- da je kuća tuženika sagrađena prije kuće tužitelja tj. da je kuća tuženika građena prije 104 godine a tužiteljeva prije 90 godina,

- da je tuženik 1985. godine u mjesecu rujnu izvršio adaptaciju dotrajalog krovišta svoje kuće zamijenivši ga novim te da tom prilikom zabati kuće su ostali izgledom i veličinom isti kakvi su bili i ranije,

- da prilikom rekonstrukcije nije produženo krovište na kući tuženika već da je 17. red crijepa nadomjestak za lim koji se tu nalazio prije rekonstrukcije,

- da prilikom rekonstrukcije krovišta nije promijenjen nagib ili dužina krovišta te da nije promijenjen ni način padanja snijega s krovišta,

- da domet snijega u padu nije konstantna veličina i ne ovisi o eventualnoj razlici u nagibu krova između 45̊ i 51̊ već ovisi o karakteristikama snijega,

- da postojeća krovna konstrukcija kuće tuženika ne bi izdržala opterećenje snijega ako bi se postavio propisani snjegobran.

Na navode revidenata kojima pobijaju pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja nižih sudova valja odgovoriti da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud nije ni ocjenjivao osnovanost tih revizijskih navoda.

Na tako utvrđeno činjenično stanje niži su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

Ovo iz razloga što su se upravo tužitelji odnosno njihovi pravni prednici izgradnjom kuće u neposrednoj blizini već izgrađene kuće tuženika sami doveli u situaciju da budu izloženi mogućnosti da padom snijega s krovišta kuće tuženika pretrpe štetu. Pritom valja navesti da tuženik nije nikakvim naknadnim radnjama (prilikom rekonstrukcije krovišta), ili propuštanjima dužnih radnji izmijenio dotadašnje stanje u odnosu na mogućnost i način padanja snijega s krovišta iz čega proizlazi da je stanje nekretnine tuženika isto kakvo je bilo i prije gradnje tužiteljeve kuće kada nekretnina tuženika nije predstavljala izvor opasnosti od kojega bi prijetila znatnija šteta (čl. 156. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

Zbog navedenih razloga nisu se ispunile pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva primjenom odredbe čl. 156. Zakona o obveznim odnosima.

Kako se u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti kao ni revizijski razlozi koje revidenti navode u reviziji to je revizija tužitelja primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.