Croatian Supreme Court dismisses appeal on procedural and substantive labor law grounds regarding wrongful dismissal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that found the employer's dismissal of the employee unlawful. The employer argued for a procedural violation regarding the representation of their legal counsel and alleged an error in applying labor law, but the court found no merit. The court held that the employer failed to prove the legal prerequisites for dismissal under the Employment Relations Act and that the lower courts correctly assessed the evidence.
Legislator headnote
AI generatedČl. 385. st. 1. i 2. ZPP; čl. 392.a st. 1. ZPP; čl. 107. st. 1. točka 3. ZR: The Supreme Court may reject an appeal if the appellant fails to demonstrate a significant procedural violation or if the lower courts correctly applied the law, specifically when the employer bears the burden of proof for lawful termination.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1422/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz M., S. V., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. k. z. p. d.o.o. V. G., (prije: Z.), kojeg zastupa punomoćnica A. D., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-974/13-2 od 9. srpnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 7029/10-20 od 19. veljače 2013., u sjednici održanoj 20. svibnja 2015.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
„I Utvrđuje se da su nedopuštene Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 20.08.2010.g. i Odluka tuženika od 21.09.2010.g., kojom je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 06.09.2010.g. te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto broj 237. rukovoditelj zrakoplovno-tehničke službe u Podružnici R., u roku od 8 dana.
II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.02.2013.g. pa do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
III Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude ili ih ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su nedopuštene tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 20. kolovoza 2010. i odluka od 21. rujna 2010. kojom je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 6. rujna 2010. te zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto broj 237. rukovoditelj zrakoplovno-tehnička službe u Podružnici R.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da su tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju, kao i odluka kojom je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava nedopuštene jer tužitelj nije počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa koje bi opravdavale donošenje pobijane odluke o otkazu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR). Slijedom navedenog sudovi su prihvatili tužiteljev zahtjev i naložili tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto broj 237. rukovoditelj zrakoplovno-tehničke službe u Podružnici R. sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR.
Tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka opisno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP jer je neosnovano odbio tuženikov prijedlog za saslušanje svjedoka. Navodi da se tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije odrekao blagodati da bude saslušan kao stranka, ali mu je prvostupanjski sud propustio omogućiti to pravo, čime mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. Također je naveo da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja poklonio vjeru isključivo iskazu tužitelja dodatno potkrijepljenom privatnim ispravama dobavljača materijala kojima isti iskazuju da ne potražuju povrat viška materijala koji je preostao nakon izvođenja radova kod tuženika, ali da sama činjenica da dobavljač materijala ne potražuje povrat viška materijala ne znači da je predmetni materijal ničiji i da je tužitelj tim materijalom mogao slobodno raspolagati bez upute tuženika, čime zapravo opisno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.
Sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Tom odredbom propisano je ovlaštenje prvostupanjskog suda da slobodno odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza, koje su stranke predložile sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZPP, izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Zato prvostupanjski sud, koji je koristeći se zakonskim ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. ZPP, odbio izvođenja pojedinih dokaza koje je tuženik kao stranka tijekom postupka predložio (konkretno prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka) nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP jer su prema ocjeni ovoga suda tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene sve odlučne činjenice na temelju kojih je sud mogao odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
U odnosu na revizijski navod tuženika da mu je prvostupanjski sud propustio omogućiti blagodat da bude saslušan kao stranka, čime mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP treba reći da iz spisa proizlazi da podnositelj revizije u žalbi protiv prvostupanjske presude nije iznosio takav žalbeni navod. Zato revident u reviziji sukladno odredbi čl. 385. st. 2. ZPP ne može s uspjehom isticati takav revizijski navod. Osim toga, iz spisa proizlazi da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka uopće nije, sukladno čl. 7. st. 1. ZPP, predlagao da njegov zakonski zastupnik bude saslušan kao stranka.
Također treba istaknuti da prema ocjeni ovog revizijskog suda tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza prvostupanjskog suda drugostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. To stoga što se ocjena dokaza u ovoj pravnoj stvari temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
U odnosu na navode revizije kojima tuženik zapravo iznosi činjenice, preocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stadiju postupka i ovaj sud ih nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg je tuženik istaknuo u reviziji.
Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. točka 3. ZR.
Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, ocijenivši da tuženik, na kojem je teret dokaza tijekom postupka nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 107. st. 1. točka 3. ZR. Zato ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 20. svibnja 2015.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.