I Kž-Us-123/2011-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 123/11-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božićević-Grbić, Ileane Vinja, dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. listopada 2011., br. K-US-1/11, u sjednici održanoj 23. veljače 2012., u nazočnosti zamjene branitelja opt. D.

Š., R. B., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. I. R. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07; u nastavku: KZ) opisanog pod toč. 1. i 2. izreke osuđujućeg dijela presude i na temelju istog propisa za to djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju pet godina, dok je na temelju čl. 62. st. 1. KZ uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2010. broj K-US-29/09 pa je primjenom čl. 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina i šest mjeseci u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. lipnja 2008. nadalje.

čl. 80. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 173. st. 7. KZ opt. I. R. je izrečena Na temelju

sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, 411,4 kg norephedrina, koja tvar će se po pravomoćnosti presude uništiti.

I Kž-Us 123/11-8

Na temelju čl. 122. st. 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP/97) opt. I. R. je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Istom presudom, na temelju čl. 354. ZKP/97 oslobođeni su od optužbe opt. D. Š. i opt. I. K. da bi počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ opisano pod toč. 1. i 2. izreke oslobađajućeg dijela presude, a troškovi kaznenog postupka u odnosu na ove optuženike, na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u nastavku: USKOK), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na oslobađajući dio presude i zbog odluke o kazni na osuđujući dio presude. Žalbeni je prijedlog da se u oslobađajućem dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, a preinači u odluci o kazni te opt. I. R. izrekne stroža kazna zatvora.

Opt. I. R. je odgovorio na žalbu USKOK-a i predložio da žalba bude odbijena.

Opt. D. Š. je podnio odgovor na žalbu putem branitelja mr. sc. R. M., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije te branitelja izvijesti o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

Na žalbu USKOK-a odgovorio je i opt. I. K. putem branitelja M. S., odvjetnika iz Z., također uz prijedlog da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Nakon što je spis u skladu sa čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom je mišljenju predložio prihvaćanje žalbe USKOK-a.

Postupajući u smislu čl. 374. st. 1. ZKP/97 o sjednici vijeća uredno su izviješteni državni odvjetnik i branitelj opt. D. Š., a sjednica vijeća je održana u prisutnosti zamjene branitelja R. B., odvjetnika iz Z..

Žalba USKOK-a nije osnovana.

U odnosu na oslobađajući dio presude žalitelj smatra da sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio izvedene dokaze i nije uzeo u obzir sve indicije što je rezultiralo pogrešnim zaključkom o nedokazanosti djela. Upire se na vremensku korelaciju kretanja dva kontejnera sa telefonskim kontaktima između opt. I. R. i opt. D. Š., znakovitost sadržaja njihova razgovora u dane 5. i 6. lipnja 2008. te papir sa ispisanom riječi „norephedrin“ pronađen kod opt. D. Š.. Što se tiče opt. I. K. također se naglašava značaj većeg broja ostvarenih telefonskih kontakata između opt. I. R. i osobe nadimkom „I.“ iz „A. m.“ za koju je vjerovati da je opt. I. K. i koji je označen kao primatelj kontejnera u K., što, uz pravilnu ocjenu značaja dokumentacije koja prati kontejnere sa strojevima (u kojima je droga) i činjenicu da opt. I. K. nije pristupio preuzimanju tereta već je napustio K., po mišljenju žalbe ukazuje na učin djela.

Suprotno stavu žalitelja, ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni izvedeni dokazi te je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak da nije dokazano da su opt. D. Š. i opt. I. K. počinili terećeno kazneno djelo.

I Kž-Us 123/11-8

Naime, opt. D. Š. je zajedno sa opt. I. R. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge kokain koja je iz Kolumbije dopremljena u Republiku Hrvatsku (kao otopina) upravo početkom lipnja od kada datiraju telefonski razgovori opt. D. Š. i opt. I. R. na koje upire žalitelj. Nadalje, tekst sa papirića pronađenog kod opt. D. Š., osim riječi„efedrin“, a ne „norephedrin“ kako se pogrešno navodi u žalbi, sadrži i riječi „eter“, „aceton“, „hydro clorid“ i „benzin za pranje“ što su dijelom sredstva potrebna za izolaciju kokaina iz otopine, za koje djelo je opt. D. Š. pravomoćno osuđen. Prema tome, kada se uz navedeno ima na umu da opt. D. Š. negira ovo djelo, što izrijekom potvrđuje i opt. I. R., sadržaj razgovora samo pouzdano ukazuje na kaznenu odgovornost opt. I. R. jer upravo taj optuženik, kako pravilno cijeni sud prvog stupnja, govori o dolasku pošiljke i o sredstvima koja su mu „odmah u ruci slijedeći tjedan“. Stoga, ni prethodni upit opt. D. Š. je li zvao „prijatelj iz Indije“ u cjelokupnom kontekstu razgovora i odnosa između ove dvojice optuženika nema značaj koji mu pridaje žalitelj.

Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio i dokaznu građu u odnosu na opt. I. K.. Naime, osim što njega ostali optuženici ne terete, brojnost telefonskih kontakata koje ostvaruje opt. I. R. unutar razdoblja kretanja kontejnera sa drogom sama za sebe, a ni povezana sa sadržajem razgovora između opt. I. R. i osobe nadimkom „I.“ ne daje pouzdanog temelja zaključku o dogovoru i sudjelovanju ovog optuženika pri prijevozu predmetne droge iz Indije preko Republike Hrvatske u Kanadu. Ispis telefonskih kontakata opt. I. R. ukazuje, osim na tvrtku opt. K. i osobu nadimka „I.“ i na niz drugih kontakata sa osobama koje nisu vezane terećenim djelom, dok sadržaj razgovora između opt. I. R. i osobe „I.“ nemaju ni u „šifriranom“ smislu naznake vezane za zlouporabu droge. Osim toga, iz sadržaja dokazne građe, podatka prikupljenih od nadležnih tijela Kanade proizlazi da su prema opt. I. K., uz odobrenje suda, bile određene posebne mjere nadzora i tehničkog snimanja komunikacija, dakle fizički i elektronski nadzor koji nije otkrio podatke koji bi upućivali da bi ovaj optuženik znao za stvarni sadržaj tereta. Kada se uz navedeno ima u vidu iskaz svjedoka P. R. kojem je opt. I. K. negirao učešće u djelu, a vlasnik je tvrtke u kojoj nije jedini zaposlenik, to nema pouzdanih dokaza ni čvrstog kruga indicija koji bi bez dvojbe vodili zaključku da je opt. I. K. počinitelj inkriminiranog djela. Ispravnost ovog zaključka ne dovode u sumnju ni žalbeni prigovori glede vrijednosti robe koja je naznačena u pratećoj dokumentaciji ni način prometa robom. Naime, prema iskazu svjedoka J. B. promjena dokumentacije (teretnice) predstavlja jedan od mogućih načina poslovanja kad se želi prikriti zemlja izvoza odnosno proizvođač robe, što je pak učinjeno po zahtjevu CNC VECTOR-a odnosno opt. I. R..

Stoga nije osnovana žalba USKOK-a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Neosnovano se USKOK žali i zbog visine kazne odmjerene opt. I. R. smatrajući da su olakotne okolnosti precijenjene.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, i po ocjeni ovog suda, okolnosti koje utječu na mjeru kazne primjereno su vrednovane pri odmjeravanju kako kazne za terećeno kazneno djelo, tako i jedinstvene kazne. Imajući na umu da se opt. I. R. tijekom trajanja postupka dosljedno izjašnjava krivim i priznaje kaznena djela iz optužnice, da ranije nije osuđivan, obiteljski je čovjek, otac dvoje maloljetne djece te stvarno iskazanu kritičnost spram vlastitih postupaka kroz prihvaćanje predmetne osude odnosno kazne, pravilno je sud prvog stupnja veći značaj dao ovim okolnostima u odnosu na otegotne (velika količina norefedrina i međunarodni

I Kž-Us 123/11-8

karakter djela). Stoga i ovaj sud nalazi da utvrđena kazna zatvora u trajanju pet godina i jedinstvena kazna zatvora u trajanju sedam godina i šest mjeseci nije preblaga već odgovara težini djela, stupnju krivnje i osobnosti optuženika te će se njome ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.

Slijedom navedenog, kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP/97, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP/97, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. veljače 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.