Gž-3566/2012-2 · Županijski sud u Puli - Pola



Posl. br. Gž-3566/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Maji Cenić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LL iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl. br. Povrv-249/12-6 od 31. listopada 2012. godine, 09. prosinca 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl. br. Povrv-249/12-6 od 31. listopada 2012. godine.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

Pobijanom je presudom u cijelosti ukinuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod posl. br. Ovrv-16216/12 - 20. lipnja 2012. godine a ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.

Protiv te je odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio tužitelj putem svoje punomoćnice iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tuženik u prigovoru na prijedlog za ovrhu naveo da je odjavio prijamnik 23. svibnja 2008. godine međutim nije sporio da ima u vlasništvu TV prijamnik. Tuženik je na raspravi održanoj 30. listopada 2012. godine dostavio dopis iz kojega proizlazi da je tuženik bio pretplatnik do prve odjave 23.05.2008. godine te da je napravljena ponovna prijava 17.06.2008. godine i to putem kontrole jer je tuženik koristio odjavljeni televizijski prijamnik. Naime, sukladno čl. 4. Odluke o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe pravo je HRT-a da obavlja kontrolu plaćanja pristojbe, a što može ostvarivati i putem ovlaštenih osoba. Upravo je takva kontrola ustanovila u konkretnom slučaju da tuženik koristi odjavljeni TV prijamnik. U tom se slučaju dan objavljene kontrole smatra danom nabave prijamnika. Tuženik ni ne spori pretplatnički odnos koji je zasnovan 17. lipnja 2008. godine a koji se odnosi na utuženo razdoblje već prigovor temelji na navodnoj odjavi od 23. svibnja 2008. godine. Napominje se da je tuženik dobrovoljno uplatio pristojbu za srpanj, kolovoz i rujan 2011. godine, odnosno tri mjeseca prije utuženog razdoblja što također upućuje na činjenicu da je tuženik u pretplatničkom odnosu sa tužiteljem.

Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana odluka preinači te prihvati u cijelosti zahtjev, odnosno podredno ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Sa tom je žalbom postupljena prema čl. 359. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženik navodi da novu prijavu TV prijamnika od 17. lipnja 2008. godine koju tužitelj nije ni dostavio u spis on nikada nije niti vidio ni tu prijavu prihvaća jer ako ukoliko ta prijava i postoji onda ju je tužitelj samovoljno napravio bez znanja tuženika, da je on dugovao naknadu za TV prijamnik za razdoblje do 23. svibnja 2008. godine te da se uplate odnose isključivo na to razdoblje a ne na razdoblje nakon toga datuma. Predlaže da se žalba tužitelja odbije i pobijana odluka potvrdi.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Sud prvog stupnja je ukinuo rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Jožeka od 20. lipnja 2012. godine, odnosno u biti odbio zahtjev tužitelja uz obrazloženje - da je tuženik odjavio svoj TV prijamnik 23. svibnja 2008. godine, a da tužitelj nije dokazao da bi u utuženom razdoblju tuženik bio vlasnik, odnosno posjednik TV prijamnika s obzirom da je samo iz dopisa kojega je u spis uložio tuženik vidljivo da je nalazom kontrolne službe HRT-a ustanovljeno da tuženik koristi odjavljeni televizijski prijamnik te da ga ta kontrolna služba ponovno prijavljuje sa 17. lipnja 2008. godine, da se samo temeljem tih navoda i ovjerenih poslovnih knjiga ne može utvrditi da je tužitelj i nakon odjave bio vlasnik, odnosno posjednik prijamnika, pa da zbog toga tuženik nije dužan plaćati pristojbu sve prema čl. 53. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji.

Tužitelj ne navodi niti obrazlaže koje je to bitne povrede parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu, sukladno čl. 365. ZPP-a, ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa je neosnovan žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka.

Tužitelj od tuženika potražuje TV pristojbu za listopad, studeni i prosinac 2011. godine u ukupnom iznosu od 240,00 kuna. U prilog svojim tvrdnjama tužitelj dostavlja izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga. Tuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave naveo da je bio pretplatnik HRT-a te da je imao TV prijamnik međutim da je 23. svibnja 2008. godine odjavio svoj prijamnik. Nakon toga prigovora na ročištu održanom 30. listopada 2012. godine tuženik navodi da ostaje kod tužbe, odnosno prijedloga za ovrhu. Tuženik je u spis uložio dopis (list 11 spisa) od 21. prosincem 2009. godine i prema kojem proizlazi da ga tužitelj obavještava da se vodi kao njihov pretplatnik do prve odjave, odnosno do 23. svibnja 2008. godine, a da se 17. lipnja 2008. godine po nalazu njihove kontrolne službe ustanovljava da tuženik i nadalje koristi odjavljeni TV prijamnik pa da ga kontrolna služba ponovno prijavljuje.

Temeljem navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik bio TV pretplatnik te da je odjavio prijamnik 23. svibnja 2008. godine, a da tužitelj nije dokazao da je nakon toga u utuženom razdoblju isti bio vlasnik, odnosno posjednik prijamnika, da se to ne može utvrditi samo temeljem navedenog dopisa pa je primjenom čl. 221a. ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio vlasnik odnosno posjednik prijamnika, odnosno da bi bio u obvezi platiti pristojbu za to razdoblje.

Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita. Naime, prema čl. 53. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području RH bili su dužni HRT-u plaćati pristojbu, dok je st. 3. čl. 53. propisano da vlasnik prijamnika nije dužan plaćati pristojbu ako je prijamnik odjavio. Tuženik je odjavio prijamnik 23. svibnja 2008. godine i tu činjenicu očito niti tužitelj ne osporava jer tako proizlazi iz njegovog dopisa kojega je tuženik uložio u spis. Proizlazi dakle da je tužitelj trebao dokazati da je tuženik nakon toga razdoblja "ponovno" bio vlasnik radijskog, odnosno televizijskog prijamnika odnosno da je kako to sada tvrdi u žalbi kontrola HRT-a utvrdila da tuženik koristi odjavljeni TV prijamnik.

Valja reći da je čl. 4. Odluke o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe na koju se poziva tužitelj propisano da će se u slučaju da ovlaštena osoba utvrdi da je prijamnik neosnovano odjavljen, odnosno da se koristi odjavljen prijamnik o tome izvršiti prijava HRT-u i sastaviti pisani zapisnik. Potpis na zapisniku omogućiti će se i obvezniku plaćanja mjesečne pristojbe a s time da obveznik plaćanja mjesečne pristojbe ako odbije potpisati zapisnik o objavljenoj kontroli plaćanje mjesečne pristojbe to će se konstatirati na zapisnikum, a zapisnik o objavljenoj kontroli plaćanja mjesečne pristojbe biti će valjan i u slučaju takvog odbijanja potpisa od strane obveznika plaćanja mjesečne pristojbe.

Stoga u situaciji kada ni tužitelj ne spori da je tuženik odjavio svoj prijamnik valjalo je za razdoblje za koje tužitelj tvrdi da je korišten odjavljeni prijamnik dostaviti dokaz o tome da je prijamnik opet prijavljen kako to propisuje Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe na koju se poziva i sam tužitelj.

Slijedom svega navedenog žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja (po čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (po čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.)

U Puli-Pola, 09. prosinca 2013. godine

S u d a c

Dolores Peruško