Legislator Case Law & Legislation
Rev-832/2008-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on statute of limitations grounds for medical malpractice claim. Appeal rejected due to lack of valid revision grounds under Civil Procedure Law. Court upholds lower court's finding of expired limitation period. Statute of limitations bars the claim despite alleged procedural errors.

Case Number Rev-832/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the second-instance judgment, which had rejected the plaintiff's claims for damages. The plaintiff alleged procedural errors and misapplication of law regarding a settlement and a separate damages claim, but the court found no valid grounds for revision. The court ruled that the primary reason for the dismissal was the expiration of the statute of limitations for medical malpractice, which barred the claim regardless of the settlement dispute.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; čl. 376. st. 1. i st. 2. ZOO; čl. 385. ZPP; čl. 393. ZPP: Revision is inadmissible if no significant violation of civil procedure rules or erroneous application of substantive law exists, and claims are barred by the statute of limitations.

Keywords

AI generated
statute of limitations medical malpractice civil procedure law revision grounds expiration of time limit substantive law application procedural error

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Prema odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema odredbi st.
čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 385. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 832/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordana Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. R. iz D. A., zastupane po P. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženice Opće bolnice D. J. B. iz S. B., zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Ž. R. i k. iz S. B., radi izvršenja nagodbe i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-409/08-2 od 28. travnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1946/06-24 od 17. prosinca 2007., u sjednici održanoj 9. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi koji glase:

„Tužena Opća bolnica „D. J. B.“ iz S. B. dužna je tužiteljici H. R. iz D. A., …, na ime izvršenja nagodbe za naknadu štete isplatiti iznos od 100.080,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana zaključenja nagodbe, tj. od 6. veljače 2002.g. pa do konačne isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

ili

Tužena Opća bolnica „D. J. B.“ dužna je tužiteljici H. R. iz D. A., … na ime razlike naknade štete platiti i to:

- za pretrpljene bolove

30.000,00 kn

- za pretrpljeni strah

10.000,00 kn

- za umanjenje životne i radne aktivnosti 50.000,00 kn

- za naruženje

10.080,00 kn

Ukupno:

100.080,00 kn

sa zakonskim zateznim kamatama od dana podizanja tužbe, tj. od 18. travnja 2002. godine, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“, a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 33.637,80 kn.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana drugostupanjska presuda bude ukinuta i da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija nije osnovana.

Ovu parnicu tužiteljica je pokrenula tužbom u kojoj je istaknut tužbeni zahtjev kojim se traži da joj tuženica u ispunjenju svoje ugovorne obveze iz usmenog ugovora o nagodbi isplati 100.080,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. veljače 2002. do isplate temeljeći taj zahtjev na tvrdnji da je 6. veljače 2002. između stranaka sklopljena usmena nagodba kojom se tuženica obvezala isplatiti tužiteljici 100.080,00 kn na ime naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu propusta u liječenju kod tuženice, da je nakon sklapanja te nagodbe tuženica uputila tužiteljicu da se obrati njezinom osiguratelju C. o. radi isplate navedenog iznosa, te da je osiguratelj isplatio tužiteljici dio te svote u iznosu od 78.000,00 kn.

U podnesku od 4. travnja 1995. tužiteljica je navela da „proširuje tužbeni zahtjev“ alternativnim zahtjevom za isplatu iznosa od 100.080,00 kn po osnovi naknade štete i to za fizičke bolove 30.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 50.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti 10.080,00 kn.

U odnosu na zahtjev za isplatu utužene svote po osnovi nagodbe, prvostupanjski sud je utvrdio da ugovor o nagodbi nije sklopljen, te je taj zahtjev ocijenio neosnovanim zbog nepostojanja nagodbe, dok je alternativno postavljeni zahtjev za naknadu štete ocijenio neosnovanim zbog zastare.

Potvrdivši prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud je prihvatio činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da sporna nagodba nije sklopljena te je zaključio da ovaj spor ne treba rješavati kroz nagodbu već kao spor o naknadi štete, a alternativni zahtjev za naknadu štete da nije neosnovan zbog zastare već iz razloga „što ni u tužbi, a ni u podnesku tužiteljice od 7. travnja 2005. i postavljenom alternativnom tužbenom zahtjevu za naknadu štete iz istog nisu navedeni drugi razlozi za dosuđenje naknade štete koja jest predmet ovog spora, osim inzistiranju na izvršenju nagodbe i citiranju zakonskih odredaba i razloga za isto, kao i u tužbi što nije isto i ne može poslužiti kao zakonski osnov za naknadu štete i dosuđenje eventualne razlike iz izreke prvostupanjske presude po tom osnovu i unatoč postojanju takve objektivne mogućnosti koja u konkretnom slučaju nije ostvarena prednjim pogrešnim postupanjem i inzistiranjem tužiteljice samo na nagodbi, koja je osporena i nije dokazana i unatoč ranijim ukidnim rješenjima ovoga suda koja nisu prihvaćena, što je i dovelo do odbijanja tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, kao i jedino mogućeg i logičnog rješenja nastale konkretne situacije“.

S obzirom na činjenično utvrđenje da sporna nagodba nije sklopljena sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kojim se traži izvršenje nagodbe odbijen kao neosnovan.

Navedeno činjenično utvrđenje temelji se na iskazima svjedoka dr. I. B. i V. K., za koje se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da im je sud poklonio vjeru.

Revizijski navodi kojima se osporava pravilnost tog utvrđenja nisu od značaja jer se s obzirom na odredbe čl. 385. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sukladno revizijskim navodima neprihvatljivi su razlozi drugostupanjske presude zbog kojih drugostupanjski sud smatra neosnovanim alternativno postavljeni zahtjev za naknadu štete.

Međutim, ti neprihvatljivi razlozi drugostupanjskog suda nisu od značaja jer je zahtjev za naknadu štete neosnovan iz razloga koji je naveo prvostupanjski sud, dakle zbog zastare.

Prema odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema odredbi st. 2. toga članka, u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Prvostupanjski sud je vještačenjem utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno u rujnu 1997., pa je tada tužiteljica saznala za štetu te je tada počeo teći subjektivni rok zastare od tri godine.

Taj rok istekao je 2000., a predmetna tužba je podnijeta 2002., dakle po proteku navedenog roka.

Stoga je nedvojbeno da je nastupila zastara.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoji istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne postoji niti opisno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer naprijed navedeni nedostatci u obrazloženju pobijane presude nemaju značenje nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati.

Budući da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 9. veljače 2011.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.