I Kž-1102/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1102/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Hajrije Novoselec, Ranka Marijana i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. F. B., zbog kaznenih djela iz čl. 83. st. 1. i dr. KZ Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 30. kolovoza 2005. godine, broj Kv-85/05, u sjednici održanoj dana 14. veljače 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba os. F. B. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku, u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora, utvrđeno je da je F. B., pravomoćnom presudom Prizivnog suda u Grazu od 08. veljače 2005. godine, broj 10 Bs 263/04, kojom je djelomično u odluci o kazni preinačena presuda Porotničkog suda pri Zemaljskom sudu za kaznena djela u Grazu od 12. studenog 2004. godine, broj 10 Hv 200/04, proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 83 st. 1 KZ Republike Austrije, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, koja kaznena djela predstavljaju, prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 98. KZ, prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ, ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, te prisile iz čl. 128. st. 1. KZ, pa mu je za prvotno citirano kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, za kazneno djelo prijetnje kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, za kazneno djelo ubojstva u pokušaju kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina i osam mjeseci, a za kazneno djelo prisile kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je temeljem čl. 60. st. 2. toč. c/ KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i zatvoru od 22. studenog 2003. godine pa nadalje.

I Kž 1102/05-3

Protiv te presude, žalbu je podnio osuđenik osobno i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda preinači na način da ga se osudi na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju.

Odgovor na žalbu osuđenika nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u svom dopisu od 29. prosinca 2005. godine, broj KŽ- DO-2154/05, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U ovom postupku, prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije, sud prvog stupnja je mogao ocjenjivati težinu i pogibeljnost kaznenih djela za koja je optuženika proglasio krivim, kako ona proizlazi iz Kaznenog zakona, te sve one olakotne i otegotne okolnosti koje su utvrđene tijekom postupka pred stranim sudom.

Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio i vrednovao okolnosti utvrđene tijekom postupka pred stranim sudom, a koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 56. KZ utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja (kao olakotno mu je cijenio dosadašnju neosuđivanost, a kao otegotno iskazanu upornost pri izvršenju predmetnih kaznenih djela), te je imajući u vidu ličnost samog osuđenika, za počinjeno kazneno djelo izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, pogibeljnosti počinjenih djela i svrsi kažnjavanja predviđenoj u čl. 50. KZ.

Stoga je i sud drugog stupnja stajališta da su sve navedene okolnosti došle u dovoljnoj mjeri do izražaja prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni i izricanja jedinstvene kazne, pa kazna zatvora u trajanju od četrnaest godina ne predstavlja prestrogu kaznenu sankciju, već neophodnu mjeru kazne kojom se mogu postići svi vidovi opće svrhe kažnjavanja.

Kako sud drugog stupnja, ispitujući presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, a presuda sadrži sve uvjete predviđene Konvencijom o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe za nastavak izvršenja kazne u Republici Hrvatskoj, to je, temeljem čl. 387. ZKP, o žalbi osuđenika odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. veljače 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Milan Gudelj, v.r.