Revr-954/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 954/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz B., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. G. – S. b. d.d., S., kojeg zastupa punomoćnik I. B., dipl. pravnik, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-1115/11-2

od 21. veljače 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-1518/07-18 od 22. srpnja 2010., u sjednici vijeća 10. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je nedopuštenim otkaz kojeg je tuženik tužiteljici dao Odlukom o otkazu od 31. svibnja 2007., da radni odnos tužiteljici temeljem te odluke nije prestao, te je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na radno mjesto kontrolora u Odjelu dokumentarnog poslovanja, te da tuženik tužiteljici plati troškove postupka u iznosu od 4.890,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda na način da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti pak bilo koju drugu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi i nisu u kontradikciji s provedenim dokazima, a niti pak postoji kontradiktornost između izreke presude i samog obrazloženja, a revident u reviziji ne ukazuje na bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bila zaposlena kod tuženika od 2004. na radnom mjestu kontrolora u Odjelu dokumentarnog poslovanja,

- da je odlukom tuženika od 31. svibnja 2007. tužiteljici redovito otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, a kojom odlukom se tužiteljici stavlja na teret da je 3., 4. i 5. siječnja 2007. neopravdano izostala s posla, bez odobrenja nadređenog i uz izričito upozorenje o potrebi njezina prisustva na radu,

- da je tužiteljica dva mjeseca prije podnijela zahtjev za korištenje godišnjeg odmora i to u razdoblju od 3. do 12. siječnja 2007.,

- da joj je tuženik odobrio korištenje godišnjeg odmora od 8. do 12. siječnja 2007.,

- da je tuženik tužiteljicu upozorio na obveze iz ugovora o radu upozorenjem od 18. prosinca 2006.,

- da od korištenja godišnjeg odmora, pa do dana otkazivanja na rad tužiteljice nije bilo primjedbi.

Sud prvoga stupnja je zaključak o nedopuštenosti odluke o otkazu utemeljio na utvrđenju da je tužiteljica pravovremeno, dva mjeseca ranije, zatražio od tuženika korištenje godišnjeg odmora u trajanju od dva tjedna u siječnju 2007., pa kako tužiteljica nije dobila pisano negativan odgovor, da je ista opravdano smatrala da nema zapreke za korištenje godišnjeg odmora u trajanju od dva tjedna. Osim toga prvostupanjski sud smatra da u razdoblju od 3. do 5. siječnja 2007. nije došlo do poremećaja u radu tuženika u odjelu gdje je tužiteljica radila.

Drugostupanjski sud pravilno zaključuje da tužiteljica nije bila u poziciji da samostalno ocjenjuje i procjenjuje da nema zapreke za korištenje godišnjeg odmora u trajanju od dva tjedna, pri čemu je tužiteljica samovoljno koristila dva tjedna usprkos upozorenju nadređenih da se takvom njezinom zahtjevu ne može udovoljiti. O tome kada radnik može koristiti godišnji odmor odluku donosi poslodavac, pri čemu isti mora voditi računa o organizaciji rada, odnosno potrebama procesa rada. Samovoljno korištenje godišnjeg odmora i to usprkos upozorenju nadređenih da u sporne dane tužiteljica zbog potreba posla mora biti na poslu, daje loš primjer za postupanje drugim radnicima, te ozbiljno narušava disciplinu u organizaciji. Čak štoviše tužiteljica je samovoljno koristila godišnji odmor 3., 4. i 5. siječnja 2007. nakon što je bila upozorena na obveze iz ugovora o radu i na mogućnost otkazivanja u smislu odredbe čl. 110. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, dalje ZR).

Stoga je tuženik pravilno otkazao tužiteljici ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR.

U reviziji tužitelja ukazuje da je odluka o otkazu nezakonita, budući joj je otkaz dan 31. svibnja 2007., a u razdoblju od siječnja 2007. do dana otkazivanja ugovora o radu na njezin rad nije bilo primjedbi.

Glede tog revizijskog navoda treba istaći da odluka o otkazu nije nezakonita zbog činjenice da je redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja dan nepunih 5 mjeseci nakon učinjene povrede. Isto tako niti činjenica da je tužiteljici isplaćena puna plaća za sporne dane, ne čini odluku o otkazu nezakonitom.

Već je rečeno da o korištenju godišnjeg odmora odlučuje poslodavac, pa činjenica da je voditeljica odjela u kojem je tužiteljica radila D. D. tužiteljici odobrila korištenje samo jednog tjedna godišnjeg odmora, a ne dva, da je tužiteljicu na mogućnost otkazivanja upozorila i članica Uprave, ukazuje da je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da je ponašanje tužiteljice bilo neprihvatljivo i da opravdava donošenje odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tuženika.

Radi navedenog pravilno je primijenjeno materijalno pravo, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.