I Kž-1004/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1004/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. I., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 13. rujna 2004. godine, broj K-41/04-73, u sjednici održanoj dana 23. studenog 2004. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. J. I. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Puli proglasio je krivim opt. J. I. zbog tri kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, pobliže opisana pod toč. 1. izreke, jednog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, pobliže opisanog pod toč. 1. izreke, jednog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. pobliže opisanog pod toč. 2. izreke i tri kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, pobliže opisana pod toč. 3. izreke, te ga – nakon pojedinačno utvrđenih kazni zatvora, za tri kaznena djela razbojništva pod toč. 1. izreke, na temelju čl. 218. st. 2. KZ, primjenom čl. 57. toč. d. KZ, u trajanju od dvije godine za svako djelo, za kazneno djelo pokušaj razbojništva pod toč. 1. izreke, na temelju čl. 218. st. 2. KZ, primjenom čl. 57. toč. d. KZ, u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, za kazneno djelo razbojništva pod toč. 2. izreke, na temelju čl. 218. st. 1. KZ u trajanju od jedne godine i za tri kaznena djela teške krađe pod toč. 3. izreke, na temelju čl. 217. st. 1. KZ u trajanju od jedne godine za svako kazneno djelo – primjenom čl. 60. toč. c. KZ, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 2. svibnja 2004. godine, pa dalje.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama.

I Kž 1004/04-3

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, jednog odvijača crvene boje duljine 19 cm.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) ošt. D. P., ošt. K. K., ošt. D. V. i ošt. S. Š.-D. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u cijelosti, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 82. KZ optuženiku je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, tako da se od optuženika oduzima novac u iznosu od 2.055,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izreče stroža kazna.

Opt. J. I. podnio je žalbu putem branitelja M. N., odvjetnika iz P., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači u odluci o kazni i optuženiku izreče blaža kazna.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati, te da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kazna, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

Neosnovano žalitelj ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, jer iz obrazloženja žalbe proistječe da u tom dijelu pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da je optuženik počinio kaznena djela pobliže opisana pod toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

U odnosu na kaznena djela pod toč. 1. izreke pobijane presude, žalitelj samo tvrdi kako optuženik nije imao namjeru uporabiti odvijač, te da se tom prigodom nalazio u specifičnim okolnostima (ne sjeća se događaja) koje ukazuju na niži stupanj njegove krivnje, tako da ne može odgovarati za kaznena djela razbojništva, već eventualno za počinjenje

I Kž 1004/04-3

kaznenih djela teške krađe. U odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude, žalitelj tvrdi da je između njega i ošt. E. M. došlo samo do međusobnog naguravanja zbog nesporazuma oko cijene i količine kupljene droge, pa da zbog toga, u odnosu na njega, nije počinio kazneno djelo razbojništva, već eventualno neko drugo kazneno djelo. Što se tiče kaznenih djela pod toč. 3. izreke pobijane presude, žalitelj smatra da optuženik prigodom ulaska u stan ošt. D. V. nije savladavao veće prepreke, pa da stoga nije počinio kazneno djelo teške krađe, već kazneno djelo krađe.

Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio rezultat izvedenih dokaza, posebice iskaze svjedoka ošt. D. S., ošt. K. K., ošt. D. P., ošt. E. K. i ošt. E. M., nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. A. R., u poredbi s obranom optuženika, te izveo ispravan zaključak, da je optuženik počinio četiri kaznena djela razbojništva, jedno kazneno djelo pokušaja razbojništva i tri kaznena djela teške krađe, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja i zaključke, prvostupanjski sud dao je iscrpne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.

U odnosu na djela pod toč. 1. izreke pobijane presude, protivno žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice pa tako i one koje se osporavaju žalbom.

Naime, prvostupanjski sud je na temelju suglasnih iskaza svjedoka ošt. D. S., ošt. K. K., ošt. D. P. i ošt. E. K. ispravno utvrdio, da je optuženik uporabom opasnog oruđa, metalnog odvijača duljine 19 cm uperenog oštricom prema oštećenicima, neprijeporno izrazio prijetnju neposrednog napada na njihov život i tijelo, te istodobno od ošt. D. S. i ošt. K. K. oduzeo mobitele, a od ošt. D. P. 160,00 kn, dok od ošt. E. K. nije uspio ništa oduzeti. Premda je tako postupao, optuženik je u svojoj obrani iskazao da se uopće ne sjeća događaja, dok u svezi s tim psihijatrijski vještak nalazi da je optuženik u vrijeme počinjenja djela, kao ovisnik o opojnim drogama i sociopatski strukturirana osoba s naglašenim agresivnim ponašanjem, bio smanjeno ubrojiv.

Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud je i u odnosu na djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude, ispravno utvrdio sve odlučne činjenice, pa tako i one koje se osporavaju žalbom optuženika.

Naime, optuženik u svojoj obrani i u žalbi nastoji dokazati, da prema ošt. E. M. nije primijenio silu, već da je između njega i oštećenika došlo samo do međusobnog naguravanja zbog nesporazuma oko cijene i količine kupljene droge.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio iskaz svjedoka ošt. E. M., koji nema razloga lažno teretiti optuženika, a iskazao je konzistentno da ga je upravo optuženik kao njemu tada nepoznata osoba, tražeći od njega drogu ili novac, iznenada udario šakom u predjelu sljepoočnice, od čega je zateturao, tako da mu je optuženik uspio oduzeti torbicu s novčanikom u kojem je, uz dokumente, bilo 55,00 kn. Istog dana zatražio je liječničku pomoć, pri čemu su kod njega konstatirane i ogrebotine na lijevom laktu i iznad oba ručna zgloba (list 12).

I Kž 1004/04-3

Optuženik je u svojoj obrani priznao počinjenje djela pod toč. 3. izreke pobijane presude, što je u skladu s daktiloskopskim vještačenjem (list 123-126). S obzirom da je optuženik, prigodom ulaska u stan koji koristi ošt. D. V., koristio željezni nosač za cvijeće, kako bi se popeo do prozora stana i podigao roletu na visini od 2,40 metara, protivno žalbenom prigovoru i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, savladavao je veće prepreke da dođe do stvari iz zatvorene zgrade.

Iz izloženog slijedi, protivno žalbenim navodima optuženika, da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu, a djelatnost optuženika osnovano i ispravno podveo pod zakonski opis kaznenih djela zbog kojih su pobijanom presudom proglašeni krivim. Za to svoje utvrđenje, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Stoga nije osnovana žalba opt. J. I. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kad se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud ispravno je ocijenio težinu kaznenih djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane presude, što utječu da kazna bude teža ili lakša, pa je prema takvoj ocjeni opt. J. I., nakon ispravno utvrđenih pojedinačnih kazni za svako djelo, ispravno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, koja nipošto nije preblaga, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, ni prestroga, kako to tvrdi optuženik u svojoj žalbi. Naprotiv, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u ovom slučaju, upravo izrečena kazna ostvarit će svrhe iz čl. 6. i 50. KZ.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, opravdanost i zakonitost izrečenih sigurnosnih mjera iz čl. 76. st. 1. KZ i čl. 80. st. 1. KZ, te oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom (čl. 82. KZ), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud trebao izreći rečene mjere i oduzeti stečenu imovinsku korist upravo iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. studenog 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.