IV Kž-60/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 60/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. D. T. zbog krivičnog djela iz čl 186. st. 3. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenog M. M. kao tužitelja podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 3-travnja 1991. Ko-2730/90, Kv- 168/91, u sjednici održanoj 5. lipnja 1991.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika M. M., kao tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Zagrebu je uvodno naznačenim rješenjem odbio zahtjev oštećenog M. M., kao tužitelja, da se provede istraga protiv D. T., zbog krivičnog djela iz čl. 186. st. 3. KZRH.

Protiv tog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je oštećenik kao tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Drugostepeni sud prihvaća razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja.

Proizvoljna je tvrdnja u žalbi da je spominjana presuda kojom je oštećenik kao tužitelj bio sudjen zbog kriv. djela iz čl. 222. st. 3. KZH donijeta isključivo na iskazu ovdje okrivljene D. T., onda svjedoka, jer prema stanju stvari proizlazi drugačije, da je ta odluka temeljena, osim na njenom iskazu, još i na iskazu svjedokinje M. M., o čijem iskazu, mada se radilo o tzv. svjedoku po čuvenju, u presudi bili dati jasni razlozi vjerodostojnosti i značenja. Uz to valja dodati da je bilo i više svjedoka, Čije iskaze je sud ocijenio.

Prihvatljiva je ocjena data u pobijanom rješenju o tome da dvije privatno sačinjene bilješke nemaju onu vjerodostojnost koja bi izazvala osnovanost sumnje da je okrivljena počinila krivično djelo prema opisu u zahtjevu, i to upravo u onom stupnju kakav je potreban za otvaranje istrage. Ispravno se posumnjalo u vjerodostojnost tvrdnji u tim bilješkama jer niti jedna od njih nije bila potpisala po D. T. iako su se sadržajno u biti odnosile na tobožnje njene

IV Kž 60/1991-2

izjave, a isto tako, u obrani pred istražnim sucem ona je okolnosno i uvjerljivo obrazložila kako su je oštećenik kao tužitelj i tu spomenute osobe, prije svega njegova žena, nagovarali da izmijeni osporavani prikaz dogadjaja u vlaku.

Nisu pri tome za odluku o žalbi od značaja ni preostali navodi žalitelja o saslušavanju u privatnim bilješkama spomenutih osoba, kao svjedoka, te i svjedoka L.

M., odnosno o vršenju uvida u spise Osnovnog suda udruženog rada o radnom sporu i disciplinski predmet u MUP-u.

Zato je valjalo po čl. 397. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Drakulić Milena, v.r.