Rev-2220/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2220/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Pule, kojega zastupa punomoćnica, G. L., protiv tuženice S. D. iz P., koju zastupa punomoćnica V. Z., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-83/09-2 od 4. travnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli broj P-73/08-43 od 12. studenoga 2008., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je održano na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijeto po javnom bilježniku D. P. pod brojem Ovrv-128/07 od 26. lipnja 2007., kojom je tuženici naloženo platiti tužitelju 23.760,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka u iznosu od 767,47 kn. Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 587,60 kn.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda, rješenje o ovrsi u dijelu kojim je tuženici naložena isplata iznosa od 23.760,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka u iznosu od 767,47 kn je ukinuto. Ujedno je tužitelju naloženo da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.380,00 kn te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženice kao neosnovane i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

Na reviziju nije odgovoreno.

U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje ugovorne kazne na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Zaključka o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na području Grada Pule (dalje: Zaključak) na parkirališnim mjestima tužitelja u Puli u razdoblju od 2002. do 2005. godine.

Revident podnosi reviziju zbog materijalnopravnog pitanja

Je li Zaključkom ugovorna kazna bila određena zbog povrede nenovčane obveze, ili, protivno odredbi čl. 270. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), zbog povrede novčane obveze. Obrazlažući važnost navedenog pitanja ukazuje na različitu praksu Županijskog suda u Puli-Pola o tom pitanju.

Prema ocjeni ovog suda pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te je revizija dopuštena. Međutim, revizija nije osnovana.

Prvostupanjski sud je djelomično održao na snazi rješenje o ovrsi ocijenivši da sporna odredba čl. 12. st. 2. Zaključka o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na području Grada Pule nije protivna odredbi čl. 270. st. 3. ZOO jer se radi o naplati ugovorne kazne za nenovčanu obvezu (isticanje parkirne karte).

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ukidanjem rješenja o ovrsi u dijelu kojim je prvostupanjskom presudom održano na snazi. Pritom ocjenjujući sadržaj odredbi čl. 10. i 12. Zaključka drugostupanjski sud ocjenjuje da je ugovorna kazna određena zbog povrede novčane obveze (plaćanja cijene parkiranja) i stoga protivna odredbi čl. 270. st. 3. ZOO. Ocijenivši, dakle. da se radi o nezakonitom podzakonskom aktu, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" 49/02) neposredno je primijenio zakon.

Prema odredbi čl.270. st. 3. ZOO. ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.

Odredbom čl. 12. st. 1. Zaključka propisano je da za povredu ugovora iz čl. 10. tog Zaključka korisnik parkirališta plaća osim naknade za parkiranje i ugovornu kaznu u iznosu od 80,00 kuna.

Člankom 10. Zaključka propisano je da vozač, odnosno vlasnik vozila (u daljnjem tekstu: korisnik parkirališta) da bi koristio parkiralište mora zaključiti ugovor sa Organizatorom parkiranja (st. 1.), da je dokaz o zaključenom ugovoru iz prethodnog stavka mjesečna parkirna karta ili račun vidljivo istaknut s unutarnje strane vjetrobranskog stakla, a koja je dokaz da je korisnik parkirališta platio odgovarajuću naknadu te da se na parkiralištu zadržao u okviru dopuštenog (plaćenog vremena) (st. 2.) te da isticanjem parkirne karte, odnosno zaustavljanjem vozila na parkirnom mjestu, korisnik parkirališta prihvaća opće uvjete ugovora propisanog tim Zaključkom (st. 3.).

Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, ocijenivši da se u slučaju da korisnik parkirališta ne postupi u skladu s čl. 10. Zaključka radi o povredi novčane obveze korisnika parkirališta (tako i u odluci ovog suda broj Rev 364/10-2 od 8. lipnja 2011.) drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 270. st. 3. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za isplatu ugovorne kazne ugovorene protivno zakonu, odbio kao neosnovan.

Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 21. listopada 2015.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.