Revr-107/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 107/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice J. M. iz Č., zastupane po punomoćnicima J. D., M. L., M. B. i N. R., odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u G., protiv tuženika-protutužiteja P. B. d.d. B., zastupanog po punomoćnicima Z. G., T. F.-G. i H. M.,odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u B., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2007/08-2 od 13. studenog 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-981/05-60 od 27. lipnja 2008., u sjednici održanoj 3. lipnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice-protutuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke obijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik donio ..., tako da radni odnos tužiteljice nije prestao, te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i da joj u razdoblju od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao isplati naknadu plaće u ukupnom iznosu od 4.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje koje teku na iznos od 2.000,00 kn od 15. kolovoza 2005., a na iznos od 2.500,00 kn od 15. rujna 2005. pa do isplate.

U toč. II. izreke tuženiku je naloženo da tužiteljici na ime neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad isplati brutto iznos od 1.343,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno navedene iznose i sa tijekom sve pobliže opisano u toj točci izreke, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa od 1.343,34 kn do zatraženog iznosa od 5.400,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odbijen kao neosnovan.

U toč. III. izreke tuženiku je naloženo isplatiti na ime neisplaćene naknade međumjesnog prijevoza iznos od 12.564,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno navedene iznose i sa tijekom sve pobliže opisano u toj točci izreke.

U toč. IV. izreke naloženo je tužiteljici platiti tuženiku iznos od 308,081,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2005. do isplate, u roku od 15 dana.

U toč. V. izreke tužiteljici je naloženo tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 37.107,00 kn, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica-protutuženica, pa se poziva na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.

Protivna strana na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP)

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njezinom donošenju bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da je tužiteljica zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom i da je radila kao poslovođa u prodavaonici broj … u Č., te je kao poslovođa prodavaonice bila odgovorna osoba za materijalno i financijsko poslovanje, s time da je trebala voditi i potrebnu dokumentaciju i bila dužna svakodnevno vršiti kontrolu zaključivanja i saldiranja blagajne, te kontrolirati točnost polaganja utrška, zbog čega da je bila odgovorna i za inventurne razlike,

- da je tuženik 11. srpnja 2005. donio odluku kojom izvanredno otkazuje ugovor o radu tužiteljici, zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i drugih osobito važnih činjenica, s time da se povrede sastoje u tome što je, u prodavaonici u kojoj je tužiteljica bila poslovođa, prilikom inventure utvrđen manjak u robi i u novcu,

- da je tako po inventuri od 12. lipnja 2005., nakon umanjenja za dopušteni kalo, utvrđen manjak u robi u iznosu od 9.536,98 kn, a po inventuri od 21. lipnja 2005. u iznosu od 66.500,91 kn, dok je manjak u gotovini po inventuri od 12. lipnja 2005. utvrđen u iznosu od 230.008,36 kn, a po inventuri od 21. lipnja 2005. daljnji manjak u gotovini u iznosu od 8.980,29 kn, te da ukupni manjak, nakon odbitka određenih naplata dobavljača, iznosi 308.081,78 kn,

- da je tužiteljica prisustvovala inventuri od 12. lipnja 2005., a samo jedno kraće vrijeme inventuri od 21. lipnja 2005., koju je napustila zbog odlaska u Z.,

- da se prilikom inventure u prodavaonici nalazila i oštećena roba, ali je ona već bila prijavljena i nije utjecala na utvrđeni manjak,

- da je u tijeku 2004. u prodavaonici u kojoj je radila tužiteljica bio potreban prekovremeni rad u trajanju od 250 sati, te da na tužiteljicu otpada 51 sat, tako da u skladu s Pravilnikom o radu tuženika tužiteljici pripada naknada u ukupnom iznosu od 1.343,34 kn po toj osnovi,

- da prema odredbi čl. 76. Pravilnika o radu tuženika tužiteljici pripada i naknada troškova prijevoza na posao i s posla, koji joj tuženik nije isplatio, a u iznosu od 12.564,00 kn. Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, zbog toga što je ona teško povrijedila obveze iz radnog odnosa, jer je svojim ponašanjem i propustima, ne predavajući utržak novca u ukupnoj visini od 232.043,89 kn prouzročila manjak, a k tome se i neodgovorno ponašala sa zaprimljenom robom u prodavaonici, jer nije prijavljivala nestanak ili se nije uredno zaduživala s oštećenom robom, tako da je nastao manjak u robi u iznosu od 76.037,89 kn.

Tuženik je tako, pravilnom primjenom odredbe iz čl. 114. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 – pročišćeni tekst), izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici, pa je otkaz zakonit i dopušten. Utoliko je pravilno odbijen tužbeni zahtjev da se otkaz utvrdi nedopuštenim i da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na posao i isplatiti joj plaću.

Revizijskim navodima, u tom dijelu, odluka suda nije ničim dovedena u sumnju.

Tužiteljica je bila poslovođa u navedenoj prodavaonici i kao takva odgovorna za njezino poslovanje i predavanje utrška gotovine, kao i za savjesno postupanje sa zaduživanjem i razduživanjem robe koja se prodavala u prodavaonici. Stoga je kao poslovođa bila odgovorna za cjelokupno financijsko poslovanje, pa je utoliko pravilno sud zaključio da je odgovorna i za nastali manjak.

Suprotno reviziji, činjenica da je nakon izvanrednog otkaza tuženik ponovio tužiteljici ugovor pod izmijenjenim uvjetima za rad na radnom mjestu prodavača, umjesto poslovođe, ne utječe na prosudbu zakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici, jer motivi ponude rada na drugom radnom mjestu nisu odlučni i od utjecaja na zakonitost otkaza.

Nije odlučno niti je li tužiteljica upozoravana na propuste, budući da se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl. 114. st. 1. ZR, kada tuženik, u smislu odredbe iz čl. 117. ZR, nije u obvezi prije otkazivanja upozoriti radnika.

Navodi revizije da je tužiteljici otkaz dan dok je bila na bolovanju, te prigovori na provedeno vještačenje, te na neutvrđivanje osoba koje su pored tužiteljice imale pristup utršku iz prodavaonice, spadaju u prigovore činjenične naravi, a sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP, činjenična pitanja ne mogu biti predmetom raspravljanja u revizijskoj fazi postupka.

Suprotno reviziji, nižestupanjski su sudovi pravilno prihvatili protutužbeni zahtjev i tužiteljici naložili isplatu iznosa utvrđenog manjka od 308.081,78 kn tuženiku, jer je pravilno utvrđeno, a sukladno odredbi iz čl. 105. ZR, da je tužiteljica na radu i u svezi s radom namjerno iz krajnje nepažnje uzrokovala štetu tuženiku, pa ju je utoliko i dužna nadoknaditi.

Tako je pravilno zaključeno da se nepredavanje utrška gotovog novca u iznosu od 232.043,89 kn, što je bila dužna učiniti tužiteljica, može pripisati njezinoj namjeri, a da se nesavjesno postupanje s robom zbog neprijavljivanja nestanka ili urednog razduživanja s oštećenom robom, zbog čega je nastao manjak u robi u iznosu od 76.037,89 kn, može pripisati krajnjoj nepažnji tužiteljice, a to su upravo oblici krivnje koji podrazumijevaju odgovornost radnika za naknadu štete tuženiku, sukladno općim propisima Obveznog prava, koji se u konkretnom slučaju primjenjuju pozivom na odredbu iz čl. 10. ZR.

Suprotno reviziji, niti bolovanje kao takvo ne može biti zaprekom otkazivanja, osim ukoliko bi se radilo o otkazu za vrijeme bolovanja na koje je radnik stupio zbog posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (čl. 80. ZR), ali se na te okolnosti tužiteljica nije pozivala tijekom postupka, a zbog nemogućnosti iznošenja novih činjenica u revizijskoj fazi postupka na te se okolnosti ne može više niti pozivati.

Sud je pravilno utvrdio da tužiteljici pripada na ime neisplaćenih dodataka na plaću, za prekovremeni rad brutto iznos od 1.343,34 kn, u skladu s Pravilnikom o radu tuženika, pa je utoliko s preostalim dijelom do zatraženih 5.400,00 kn pravilno tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom.

Kako stoga revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 3. lipnja 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.