II Kž-400/2016-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 400/16.-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 9. studenoga 2016. broj Kov-13/2016.-7, ispravljenog rješenjem od 6. prosinca 2016., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenika D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, ispravljenim rješenjem od 6. prosinca 2016., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 111. točke 4. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik D. G. po branitelju B. K., odvjetniku iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se „ukine u cijelosti pobijano rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kov- 13/2016.-7 od 9. studenog 2016. godine, te da se ukine istražni zatvor okrivljeniku D. G. i da se prema istom istražni zatvor zamijeni mjerom jamstva iz čl. 102. ZKP/08 ili izrekne jednu od mjera opreza sukladno čl. 98. st. 2. ZKP/08“.

II Kž 400/16.-6

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da nije ispunjen opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Naime, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i članka 111. točke 4. KZ/11. za koja se tereti u ovom predmetu, proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika.

Osporavajući daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., okrivljenik ističe da nije osuđivan za istovrsna kaznena djela kakva su se stavljaju na teret podignutom optužnicom.

Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da je on već u više navrata osuđivan, i to zbog kaznenih djela prijevara, krivotvorenja isprava, teške krađe, razbojništva, kao i prijetnji, kojim prilikama su prema njemu primjenjivane uvjetne osude te u više navrata izricane kazne zatvora. Dakle, iako okrivljenik nije kazneno osuđivan za istovrsna kaznena djela, očito je da se radilo o kaznenim djelima s elementima nasilja, kakva mu se i ovdje terete. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, a protivno žalbenim navodima, da okrivljenika prethodna osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a niti je utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, budući da je njegovo kriminalno postupanje progrediralo. Osim toga, načinom počinjenja terećenih mu kaznenih djela na štetu Z. J. okrivljenik je iskazao upornost, bezobzirnost i kriminalnu volju u svom protupravnom postupanju, time da iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da se radi o osobi kod koje je utvrđen poremećaj osobnosti dissocijalnog tipa.

Kada se sve to dovede u međusobnu vezu, tada je, a protivno žalbenim navodima, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika D. G. postoji visok stupanj vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela. Zbog toga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

Imajući na umu navedene razloge koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju daljnje produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika D. G. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, ista se svrha, protivno navodima u okrivljenikovoj žalbi, ne bi za sada mogla ostvariti predloženim blažim mjerama, bilo jamstvom (koje nije ničim potkrijepljeno), bilo mjerama opreza.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nije nađena neka druga povreda na koju sud drugog stupnja u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

II Kž 400/16.-6

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.