Rev-950/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 950/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., protiv prvotuženika I. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnica M. J., dipl. iur., te drugotuženika V. d.d. S., radi utvrđenja, činidbe i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx-724/11 od 31. svibnja 2012., kojom je potvrđena djelomična presuda kao i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP- 2487/06 od 2. prosinca 2010., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za 1/2 prohodne terase položene na krovištu stambeno-poslovnog objekta C-2 K. sa zapadne strane, koja zgrada je sagrađena na čest.zem.404/24 k.o. S.

2. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe otvoriti vrata sa stubišta zgrade koja vode na prohodnu terasu položenu na krovištu stambeno-poslovnog objekta C-2 K. sa zapadne strane, koja zgrada je sagrađena na čest.zem.404/24 k.o. S.

3. Dužni su tuženi u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe otvoriti prozor na prostoru sušionice prema prohodnoj terasi položenoj na krovištu stambeno-poslovnog objekta C-2 K. sa zapadne strane, koja zgrada je sagrađena na čest.zem.404/24 k.o. S.

4. Dužni su tuženi u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti željezne šine i druge prepreke postavljene na prohodnoj terasi položenoj na krovištu stambeno-poslovnog objekta C-2 K. sa zapadne strane, koja zgrada je sagrađena na čest.zem.404/24 k.o. S.

6. Dužni su tuženi u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 222.222,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od utuženja pa do konačne isplate."

Pod točkom II. izreke citirane presude prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"4. Dužni su tuženi u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe omogućiti tužitelju suposjed prohodne terase položene na krovištu objekta C-2 K. sa zapadne strane, a koja zgrada je sagrađena na čest.zem. 404/24 k.o. S."

Ujedno je prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke određen prekid postupka u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji glasi:

"5. Dužni su tuženi u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti parkirno mjesto koje je postavljeno nasuprot garažnih boksova broj 25 i broj 26, položenih u podrumu zgrade sagrađenoj na čest.zem.404/24 k.o. S. te omogućiti tužitelju nesmetan ulazak i izlazak automobilom u garažne boksove broj 25 i 26 u opisanoj zgradi."

Pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja riješeno je da će se prekinuti postupak nastaviti po pravomoćnom okončanju postupka koji se pred navedenim sudom vodi pod poslovnim brojem II P-1833/07 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak, dok je pod točkom III. izreke riješeno da će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijene su žalbe tužitelja i prvotuženika kao neosnovane te su potvrđeni prvostupanjska djelomična presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivajući se na odredbu članka 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/1, 148/11 – dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu odluku na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ujedno potražuje trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373. b ZPP.

Predmetni spor ne predstavlja parnični postupak koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbi čl. 373.a odnosno čl. 373.b ZPP, pa revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. nije dopuštena.

Zbog toga se o dopuštenosti predmetne revizije prosuđuje po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, kojim je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

U konkretnom slučaju predmet spora je više zahtjeva tužitelja i to: 1) zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik 1/2 prohodne terase položene na krovištu stambeno-poslovnog objekta C-2 K. sa zapadne strane, koja zgrada je sagrađena na čest.zem.404/24 k.o. S. ; 2) zahtjev na otvaranje vrata sa stubišta zgrade koja vode na predmetnu prohodnu terasu ;3) zahtjev na otvaranje prozora na prostoru sušionice prema predmetnoj prohodnoj terasi ; 4) zahtjev na uklanjanje željeznih šina i drugih prepreka koje su postavljene na predmetnoj prohodnoj terasi te omogućiti tužitelju suposjed predmetne terase ; 5) zahtjev na uklanjanje parkirnog mjesta postavljenog nasuprot garažnih boksova br. 25 i 26 položenih u podrumu predmetne zgrade i omogućavanje tužitelju nesmetan ulazak izlazak u garažne boksove ; 6) te zahtjev na isplatu iznosa od 222.222, 00 kn.

Dakle, tužitelj je ukupno postavio šest zahtjeva, od kojih su pet nenovčanih i jedan novčani tužbeni zahtjev.

Valja napomenuti da isti zahtjevi proizlaze iz različitih pravnih osnova budući se kod četiri zahtjeva radi o zahtjevima obveznopravne prirode, dok su zahtjevi na utvrđenje suvlasništva kao i zahtjev tužitelja da mu se omogući suposjed, stvarnopravne naravi.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Kod toga valja naglasiti da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 222.222,00 kn, a što se odnosi na nenovčane zahtjev, pa kako se radi o obveznopravnim, odnosno stvarnopravnim zahtjevima, kada se naznačena vrijednost predmeta spora podijeli s brojem zahtjeva, to vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. Stoga revizija prema vrijednosnom kriteriju u odnosu na navedene nenovčane zahtjeve nije dopuštena.

Vezano za tužiteljev novčani tužbeni zahtjev za isplatom iznosa 222.222,00 kn s osnova naknade štete valja reći da se radi o djeljivoj obvezi, budući da tužitelj nije zatražio solidarnu isplatu navedenog iznosa od prvo i drugo tuženika. Nadalje, odredbom čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje - ZOO) propisano je da kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, obveza se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drugačija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio obveze.

Shodno navedenom, kako na pasivnoj strani u predmetnom postupku postoje dva tuženika, iznos od 222.222,00 kn dijeli se na dva tuženika, iz čega slijedi da vrijednost pobijanog dijela po tuženiku ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. Stoga revizija prema vrijednosnom kriteriju niti u tom dijelu nije dopuštena.

Iako tužitelj u reviziji nije izričito naveo da reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ocijenio da revizija tužitelja nije dopuštena.

Naime, tužitelj u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je revizija sastavljena kao redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, te je ista podnesena zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 9. srpnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.