IV Kž-167/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-167/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Z. T. zbog kaz. djela iz čl. 312. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 18. prosinca 2000. br. Kv-123/00, u sjednici održanoj 28. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, na temelju čl. 201. st. 1. toč. 4. ZKP, obustavljena je istraga protiv okr. Z. T. pokrenuta po istražnom zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. DO-K-66/00 od 16. veljače 2000. godine zbog kaz. djela iz čl. 312. st. 1. KZ, iz razloga što nema dokaza da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

Protiv odluke iz pobijanog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se isto preinači i odredi nastavak istrage.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama podnesene žalbe, ovaj Vrhovni sud smatra da je pravilno sud prvog stupnja procijenio da u konkretnom slučaju nema dokaza da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je, da iz rezultata istražnog postupka proizlazi da je okrivljenik doista kritične zgode na odjelu Opće bolnice Vukovar, kao specijalist obducent vršio obdukciju mrtvog tijela pok. N. J. povodom čega je sačinio zapisnik o sekciji br. 10/99 od 22. 10. 1999. godine. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je mrtvo tijelo dopremljeno na obdukciju s dijagnozom mogućeg uzroka smrti embolija pulmonalis, međutim da obducent prilikom pregleda plućnih krila mrtvog tijela nije našao zaživotnih patoloških promjena na plućima. Iz predmetnog zapisnika međutim, proizlazi i to da osumnjičenik nije dao svoju konačnu dijagnozu uzroka smrti pokojnice, obzirom da se ista može dati tek nakon patohistološke analize dijelova organa.

Ovu analizu obavio je dr. A. B., patalog Opće bolnice Vinkovci, obzirom da je osumnjičenik u međuvremenu suspendiran sa mjesta obducenta iz Opće bolnice Vukovar.

Iz opisa patohistloških preparata sekcije br. S-10/99 sačinjenog po dr. A. B. proizlazi, da histološka slika organa upućuje na akutno zatajivanje srčane funkcije, a mogući razlozi bi mogli biti akutni infarkt miokarda ili embolija pluće arterije, dok fokalna fibroza ukazuje na kroničnu ishemiju.

Tijekom istražnog postupka, provedeno je vještačenje po specijalistu sudske medicine i patologije dr. M. M. koj je u svom nalazu jasno iskazao da je pokojna N. J. umrla uslijed akutnog poremećaja funkcije srca, koji uzrokuje prisutnost ožiljka s tih promjena na srčanom mišiću, što je prethodno i otkriveno na uzorcima tkiva srca.

Kraj ovakovog stanja stvari, evidento je da je okrivljenik preuranjeno onemogućen u postavljanju konačne dijagnoze uzroka smrti pokojnice, jer samim vanjskim pregledom organa mrtvog tijela nije mogao doći do konačnih zaključaka o uzroku smrti, već se isto pokazuje tek nakon histološke analize.

Kontradiktornost između kliničke dijagnoze uzroka smrti, te dvojbenog zaključka dr. A. B., razriješilo je sudsko-medicinsko vještačenje koje je decidirano u svom zaključku navelo uzrok smrti, kao i razlog njezinog nastupanja.

Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da vještak nije odgovorio na pitanje što je dovelo do poremećaja rada srca, jer iz nalaza nedvojbeno proizlazi da je do poremećaja došlo zbog prisutnosti ožiljkastih promjena u srčanom mišiću, što je utvrđeno i histološkim nalazima uzoraka tkiva srca.

Usmeni komentari koje je okrivljenik kritične zgode prilikom obdukcije davao o uzrocima smrti pokojnice, u prisutnosti kirurškog tima koji je obavio operativni zahvat nad pokojnicom, kao i sami navodi opisa pojedinih organa iz spornog obdukcionog zapisnika koji se sačinjavaju na temelju vizualne percepcije obducenta i po ocjeni ovoga suda ne daju dovoljan osnov sumnje za daljnje poduzimanje istražnih radnji, jer iz dosadašnjeg tijeka istražnog postupka je razvidno da u konkretnom slučaju nema dokaza da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

Stoga, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja na dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. veljače 2001. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.