Rev-739/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-739/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. R. iz G., N. I. iz G., A. V. iz B., M. B. iz G., M. Lj. iz G. i G. C. iz B., koje zastupa M. F., odvjetnik u S., protiv tuženika G. d.d., koje zastupa D. G., odvjetnik u M., radi poništenja obavijesti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 17. listopada 1997. godine, br. Gž-1745/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 20. svibnja 1997. godine, br. P-214/94, u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje odluke tuženika od 10. ožujka 1995. godine kojom je utvrđeno da tužitelji nisu primljeni u radni odnos uz obvezu, da tužiteljima omogući rad koji odgovara njihovim stručnim sposobnostima, isplatu plaća i uplatu doprinosa u Fond mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Odlučeno je da tužitelji naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 880,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlozi svode se u bitnom na tvrdnju, da je odredbom čl. 9. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 40/92) izričito propisano, da u pravnim osobama, koje su nastale organiziranjem prema odredbama ove uredbe ostaju u radnom odnosu zatečeni radnici, što da je ovdje slučaj, zbog čega izjavljenu reviziju i nalaze osnovanom.

Odluke sudova, suprotno mišljenju revidenta nisu donesene uz pogrešnu primjenu propisa materijalnog prava. Naime, ranija Uredba o preuzimanju u posjed odmarališta (tužitelji su bili radnici R. odmarališta radnika BiH), hoteli i drugih hotelsko turističkih objekata uključujući i pokretnine ("Narodne novine", br. 43/91) imala je jedinu svrhu zbrinjavanje izbjeglih osoba, lakših ranjenika, socijalno ugroženih osoba i sl. i tom Uredbom pitanje radno-pravnog statusa zaposlenika u tim odmaralištima nije riješeno. To je učinjeno tek Uredbom na koju se tužitelji pozivaju.

Međutim, preuzimanje zatečenih radnika u smislu čl. 9. spomenute Uredbe odnosi se samo na one radne organizacije koje su organizirane na temelju propisa te Uredbe, a to ovdje, kako to pravilno ističu i nižestupanjski sudovi nije slučaj. Naime, tuženiku je odmaralište, čiji su tužitelji bili radnici službeno dato na korištenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti tek 28. veljače 1995. godine, kako to i proizlazi iz zapisnika o preuzimanju od 28.2.1995.g. odnosno tadašnjih odluka Ministarstva rada od 6.4.1992.g. odnosno od 2.1.1995.g., pa očito tuženik i nije mogao biti organiziran na temelju tih uredaba, pa stoga na njegovoj strani i ne postoji obveza da radnike toga odmarališta preuzme u radni odnos. Zato obavijest, čije poništenje tužitelji zahtijevaju, a kojom su tužitelji obaviješteni, nakon završenog natječaja za prijem radnika u radni odnos (list 16), da nisu primljeni u radni odnos (autnomno pravo poslodavca), nije nezakonita odluka.

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. svibnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.