Rev-1273/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1273/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice S. mldb. I., zastupane po majci i zz. S. G. iz N. G., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz N. G., protiv tuženih 1. ZOIO C. Z., Poslovnica N. G., zastupana po punomoćniku B. A., odvjetniku iz N. G., 2. T. Zajednica osiguranja L., Zajednica područja Č., zastupana po generalnom punomoćniku V. Z.., te 3. GK M. Č., radi povišenja rente, rješavajući reviziju drugo i trećetuženika, izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 15. veljače 1990. br. Gž-100/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 14. studenog 1989. br. P-732/89, u sjednici održanoj dana 28. lipnja 1990.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija drugo i trećetuženika te se djelomično preinačuju presuda Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 15. veljače 1990. broj Gž-100/90 i presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 14. studenog 1989. godine broj P-732/89, tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja da mu drugotuženik Zajednica osiguranja T. L. - Zajednica područja Č. i trećetuženik GK M. Č. počevši od 10. listopada 1989. pa nadalje mjesečno plaćaju solidarno (sa prvotuženikom) rentu, umjesto u iznosu od 11,60 konvertibilnih (116.440 prijašnjih) dinara, prema presudi Općinskog suda u Novoj Gradiški od 31. listopada 1988. broj P-686/88-6, potvrdjenoj presudom Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 26. siječnja 1989. broj Gž-16/89, u povišenom iznosu od 190,00 konvertibilnih (1,900.100 prijašnjih) dinara sa zateznim kamatama od dospijeća svakog rentnog iznosa do isplate i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je i u odnosu na drugo i trećetuženika prihvaćen u izreci ove presude navedeni zahtjev tužiteljice za povećanje rente.

Protiv ove pravomoćne presude donesene u drugom stepenu drugo i trećetuženik izjavili su reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju s prijedlogom da se revizija drugo i trećetuženika odbije kao neosnovana.

Pošto je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnost i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP - i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj revizijski sud je utvrdio da je u odnosu na pobijani dio pravomoćne presude kojem je i u odnosu na drugo i trećetuženika prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

Tuženik koji nije presudom obvezan na plaćanje rente nije pasivno legitimiran u novom sporu kojim tužitelj zahtijeva povećanje rentnog iznosa prema čl. 196. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) upravo da takav tuženik i osoba već obvezana na plaćanje rente inače odgovaraju solidarno za štetu iz istog štetnog dogadjaja. Tužitelj može prema takvom tuženiku samo u novoj parnici istaći zahtjev na plaćanje rente, a ne zahtjev za povećanje rente, na koju takav tuženik nije bio osudjen ranijom presudom.

Nesporno je da drugo i trećetuženici ranijom pravomoćnom presudom što je čine prvostepena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 31. listopada 1988. broj P-686/88 i presuda Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 26. siječnja 1989. broj Gž-16/89 nisu bili osudjeni na plaćanje rente tužiteljici već samo prvotuženik, pa tužiteljica od drugo i trećetuženika nije mogla zahtijevati ni povećanje rente dosudjene tom ranijom presudom.

Iz tužbenih navoda koji su ponovljeni i tokom glavne rasprave nedvojbeno proizlazi da tužiteljica u ovom sporu traži ne samo od prvotuženika već i od drugo i trećetuženika (revidenata) povećanje rentnog iznosa dosudjenog navedenom ranijom presudom pa je upravo takav tužbeni zahtjev u odnosu na revidente i prihvaćen. S obzirom na to drugostepeni sud sasvim pogrešno smatra da sudska odluka u odnosu na drugo i trećetuženika nema značaj povećanja rente dosudjene prijašnjom odlukom.

Iz izloženih razloga trebalo je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, prihvatiti izjavljenu reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način naveden u izreci ove presude.

U nepobijanom dijelu kojim je protiv prvotuženika ZOIO C. Z. prihvaćen tužbeni zahtjev, pobijana pravomoćna presuda ostala je neizmijenjena.

U Zagrebu, 28. lipnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš v.r.