Rev-642/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-642/1992-2.

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice V. A., iz Z., koju zastupa L. A., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. T., iz Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu, od 3. rujna 1991. br. Gž-7152/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu, od 14. veljače 1991. br. Ps-211/89, u sjednici održanoj dana 11.lipnja 1992. godine,

p r e s u d i o j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-211/89. od 14. veljače 1991. godine tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom da se tužena iseli iz stana u Z., te da ga slobodnog od osoba i stvari preda tužiteljici na raspolaganje u roku od 15 dana.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-7152/91. od 3. rujna 1991.godine, odbijanjem žalbe tužiteljice, navedena je presuda potvrdjena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91. - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestepene presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji, odnosno ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostepeni je sud u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužiocu nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, medjutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se republički javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestepenim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te

- zato što su u obrazloženjima odluka navedeni potrebni razlozi o odlučnim činjenicama i to onako kako proizlaze iz rezultata raspravljanja (u suštini suglasni iskazi stranaka), ne postoji o tome proturječje, pa nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.

13. Zakona o parničnom postupku.

Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da su sudovi, i to pravilno, primijenili odgovarajuću odredbu materijalnog prava (arg. iz odredbe čl. 356. Zakona o parničnom postupku).

Prema odredbi čl. 68. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, stanar može svakom članu svoga porodičnog domaćinstva i onom koji više nije član tog domaćinstva, osim maloljetnim članovima porodičnog domaćinstva, članovima porodičnog domaćinstva koje je stanar dužan uzdržavati i bračnom drugu, uskratiti korištenje stana i tražiti iseljenje iz stana, kada su se njihovi medjusobni odnosi toliko poremetili da je zajednički život nesnošljiv, ostavljajući mu za iseljenje primjeren rok, koji ne može biti kraći od 30 dana. Znači, pretpostavka primjeni ove odredbe nalazi se u objektivnom postojanju poremećenosti odnosa, ali uvijek do stupnja nesnošljivosti zajedničkog života. Konkretne okolnosti, doduše, ukazuju na odredjeni stupanj neslaganja, takovog da ni kod jedne od stranaka ne postoji "želja" za zajedničkim životom, medjutim, sveukupne okolnosti su takove da ne upućuju na onaj intenzitet poremećaja koji bi zajednički život činio nesnošljivim. Takova je ocjena nižestepenih sudova izvedena u smislu odgovarajuće odredbe materijalnog prava, prihvaća je i ovaj sud, pa nije bilo osnova prihvatiti revizijske razloge.

Valjalo je stoga izjavljenu reviziju odbiti kao neosnovanu i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 11. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.