Rev-528/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 528/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednice vijeća, te Gordane Gasparini, Gordane Matasić-Špoljarić, Vlatke Potočnjak-Radej i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz P., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u P., protiv tuženice M. D. iz P., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 26. travnja 1999. godine, br. Gž- 144/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 28. svibnja 1998. godine, br. P- 2554/97, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (st. I. izreke), u sjednici održanoj dana 14. kolovoza 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev i obvezana tuženica platiti tužitelju iznos od 4.416,00 kn na ime zakasnine sa zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja 1997. godine pa do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 1.375,00 kn dok je u preostalom dijelu iznos od 3.349,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. Drugostupanjski sud odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, dok je rješenjem preinačio odluku o troškovima postupka na način da je tuženica dužna naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 781,96 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev, te traži trošak postupka uključujući i trošak revizije, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati višem sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Među strankama nije sporno da se tuženica učlanila u video-klub V. dana 22. rujna 1995. godine kojom prilikom je preuzela dvije video kazete (T 174 i T 160/2), da navedene kazete nikada nije vratila, a da se temeljem sudske nagodbe zaključene 30. travnja 1997. godine obvezala tužitelju platiti iznos od 370,00 kn na ime protuvrijednosti tih dviju nevraćenih videokazeta. Drugostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženicu platiti tužitelju iznos od 4.416,00 kn na ime zakasnine za razdoblje od preuzimanja videokazeta (22. rujna 1995. godine) do dana kada je zaključena sudska nagodba (30. travnja 1997. godine), jer cijeni da su stranke zaključile usmeni ugovor glede iznajmljivanja videokazeta iz videoteke tužitelja kojom prilikom je tuženica pristupila već postojećim uvjetima objavljenim na vidljivom mjestu prostorije videoteke preuzevši na taj način ne samo prava već i obveze iz sporazuma takve vrste, pa i plaćanje zakasnine za gore navedeno razdoblje, jer je za to razdoblje tužitelj izgubio naknadu za rentiranje kazeta.

Drugostupanjski sud cijeni da su uvjeti iznajmljivanja videokazeta bili javno izvješeni u klubu «V.», te usmeno priopćeni tuženici prilikom učlanjenja, pa nije bilo potrebno da uvjeti tuženici budu predani i u pisanoj formi, jer je i sama obveza nastala iz ugovora za koji nije bila potrebna pismena forma niti je zaključen u pisanoj formi. Kako tuženica nije na vrijeme vratila kazete, to tužitelj ima pravo na zakasninu zbog nepravovremenog vraćanja istih, te cijeni da je pravilno sud prvog stupnja kraj utvrđenog iznosa zakasnine obvezao tuženicu da za razdoblje od 22. rujna 1995. godine do 30. travnja 1997. godine isplati tužitelju iznos od 4.416,00 kn.

U revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno da li pravila iznajmljivanja videokazeta koja su objavljena na zidu videoteke obvezuju tuženicu kao stranku, jer revidentica cijeni da bi pravila iznajmljivanja obvezivala tuženicu kao i ostale članove videokluba samo u slučaju ukoliko bi bili napisani na iskaznici koju dobiva svaki član videokluba, jer bi tek u tom slučaju bili sastavni dio ugovora.

Pogrešan je pravni stav revidenta da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što tužitelj nije predao tuženici pisane uvjete i pravila iznajmljivanja, jer je taj stav protivan odredbi čl. 142. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO). Prema navedenoj zakonskoj odredbi opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način. Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranku ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času sklapanja ugovora. U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi važe ove posljednje. Tužiteljica je zaključila usmeni ugovor o iznajmljivanju videokazeta pristupanjem pri čemu je preuzela prava i obveze predviđene poslovnim uvjetima tužitelja, tako i obvezu da u slučaju ukoliko kazete ne vrati ili ih vrati sa zakašnjenjem plaća zakasninu. Opći uvjeti iznajmljivanja videokazeta bili su objavljeni na uobičajeni način i izvješeni u poslovnim prostorijama videoteke, a tuženica je sa istima bila upoznata u trenutku sklapanja ugovora jer iz činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je njoj bilo poznato da treba platiti zakasninu ukoliko iznajmljene kazete uredno u ugovorenom roku ne vrati. Kraj činjenice da su stranke sklopile usmeni ugovor o iznajmljivanju kazeta, to ni odredbe o ugovornoj kazni koje su sastavni dio ugovora ne moraju biti sastavljene u pismenoj formi kako to pogrešno cijeni revidentica, pa se ista ne može osloboditi svoje obveze da plati zakasninu od trenutka kada je preuzela videokazete, pa do zaključenja nagodbe, jer ju na to obvezuju uvjeti iznajmljivanja kazeta koje je prihvatila zaključenjem ugovora.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je presuđeno kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. kolovoza 2002. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.