Criminal appeal partially allowed; new drug law applied to reduce sentence for enabling drug consumption.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially accepted the prosecutor's appeal, quashing the first-instance acquittal regarding the defendant N. K. and convicting him for enabling drug consumption under the new Criminal Law. Although the defendant argued the act was insignificant, the court found the repeated distribution of marijuana posed significant social danger. The court applied the newer, more lenient Criminal Law to reduce the sentence to six months with a suspended term.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 3. stavak 2. i 3. stavak 3. Kaznenog zakona 2011.; When a newer criminal law is more lenient than the one in force at the time of the act, it must be applied to reduce the punishment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 593/12-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – nastavno: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog N. K., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 31. svibnja 2012. broj K-6/12, u sjednici održanoj 15. listopada 2013.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženog N. K. i optuženu B. K. i kaznena djela iz članka 173. stavak 2. KZ/97 i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog N. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi N. K. djelom činjenično opisanim u osuđujućem dijelu te presude počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – omogućavanja trošenja droga – opisano u članku 191. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – nastavno: KZ/11).
III. Uslijed odluke pod II. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog N. K., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi N. K. za kazneno djelo iz članka 191. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
I Kž 593/12-4
IV. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog N. K. u ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom optuženi N. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 5. KZ/97 i na temelju tog zakonskog propisa uz primjenu članka 57. stavak 2. i 4. točka b) KZ/97 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Na temelju članka 122. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – nastavno: ZKP/97) odlučeno je da se optuženi N. K. oslobađa obveze plaćanja troškova postupka te da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
Istom presudom optuženi N. K. je, na temelju članka 354. točka 1. ZKP/97, oslobođen od optužbe da bi djelom činjenično opisanim na 2. stranici izreke pobijane presude počinio kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. u svezi s člankom 28. KZ/97, dok je optužena B. K., na temelju članka 354. točka 3. ZKP/97, oslobođena od optužbe da bi djelom činjenično opisanim na 3. stranici izreke pobijane presude počinila kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97.
Na temelju članka 173. stavak 7. KZ/97 od optužene B. K. oduzeto je 9 stabljika indijske konoplje navedene u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. … od 21. rujna 2010., dok su od optuženog N. K. oduzete opojna droga marihuana neto težine 51,44 grama i 64 sjemenke indijske konoplje, sve navedeno u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. … od 21. rujna 2010.
Na temelju članka 123. stavak 1. ZKP/97 određeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na optuženu B. K. padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97 (u odnosu na osuđujući i oslobađajući dio pobijane presude u odnosu na optuženog N. K.), povrede kaznenog zakona iz članka 368. točka 1. ZKP/97 (u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude u odnosu na optuženog N. K.) te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude za optuženog N. K. i optuženu B. K.), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalbu protiv prvostupanjske presude, i to u odnosu na osuđujući dio, podnio je optuženi N. K. putem branitelja N. D., odvjetnika iz Š., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Optuženi N. K. podnio je i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
I Kž 593/12-4
Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 373. stavak 1. ZKP/97, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Sjednica vijeća održana je, na temelju članka 374. stavak 4. ZKP/97, u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika.
Žalbe državnog odvjetnika i optuženog N. K. djelomično su osnovane.
Na žalbu državnog odvjetnika
Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, državni odvjetnik ističe da je izreka pobijane presude kontradiktorna jer je prvostupanjski sud optuženog N. K. proglasio krivim za davanje opojne droge marihuane drugome na trošenje, dok ga je pozivom na odredbu članka 28. KZ/97 oslobodio od optužbe za proizvodnju te iste opojne droge. Prema stanovištu žalitelja proizvodnja opojne droge marihuane vremenski se odvija prije njezina davanja drugome na konzumiranje, zbog čega nije beznačajna, nego je tim više društveno opasnija.
Međutim, kako slobodna ocjena prvostupanjskog suda da je jedno od kaznenih djela koja se inkriminiraju optuženiku beznačajno, dok drugo to nije, sama po sebi nije okolnost koja izreku pobijane presude može činiti nerazumljivom, to nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj. Druga je stvar što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud ocjenu o beznačajnosti proizvodnje opojne droge marihuane u odnosu na optuženog N. K. donio nakon što je „prekrojio“ optužbu državnog odvjetnika ispustivši iz nje niz radnji za koje se ovaj optuženik teretio.
U tom smislu se u žalbi državnog odvjetnika, a u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude u odnosu na optuženog N. K., osnovano ističe da je prvostupanjski sud u bitnome izmijenio činjenični opis djela za koje je taj optuženik optužen i potom ga, pozivom na odredbu članka 28. KZ/97, oslobodio od optužbe, što nije mogao jer je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, a ne ono koje je opisano u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude. Premda je ovaj žalbeni navod istaknut u okviru žalbene osnove iz članka 369. stavci 2. i 3. ZKP/97, sadržajno se njime upire na bitnu postupovnu povredu iz članka 367. stavak 1. točka 7. ZKP/97.
Ovdje prije svega valja reći da su optuženi N. K. i njegova majka, optužena B. K. pod točkom 1. činjeničnog opisa optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj K- DO-36/10 od 23. lipnja 2012. bili terećeni za zajedničko počinjenje kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ/97, i to na način da su, s ciljem da uzgoje veći broj stabljika opojne droge marihuane, točno neutvrđenog dana tijekom ... u G. nabavili veći broj sjemenki marihuane, posijali ih u 20-ak posuda ispunjenih zemljom koje su stavili na balkon obiteljske kuće i zalijevali ih, a kada su iznikle stabljike marihuane i narasle do visine od oko 10-ak cm, presadili ih u obrađenu zemlju, i to pet stabljika u obiteljskom vrtu udaljeno od kuće oko 100 metara te osam stabljika pored potoka udaljeno od kuće oko 50 metara, zalijevali ih i zemlju oko njih obrađivali, uzgojivši tako trinaest stabljika marihuane, s kojih su ubirali i sušili listove i vrhove, uzgajajući ih tako do ..., kada su policijski djelatnici u vrtu pronašli dvije, a pored potoka sedam stabljika marihuane i privremeno ih oduzeli, kao i 51,44 grama
I Kž 593/12-4
marihuane ubrane s tako uzgojenih stabljika marihuane i 64 sjemenke marihuane koje su optuženici posjedovali u svojoj kući.
Smatrajući da nije dokazano da je optuženi N. K. imao cilj uzgojiti veći broj stabljika opojne droge marihuane, kao ni to da ih je najprije posijao u 20-ak posuda ispunjenih zemljom i stavio ih na balkon obiteljske kuće te zalijevao, a potom iznikle stabljike marihuane presadio u zemlju u obiteljskom vrtu, i to pet stabljika u obiteljskom vrtu, a osam stabljika u obrađenu zemlju pored potoka, nakon čega je tih trinaest stabljika zalijevao i obrađivao, prvostupanjski sud je ispustio taj dio inkriminacije iz optužnice te utvrdio da je taj optuženik kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97 počinio na način opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, no da je ono beznačajno, zbog čega ga je oslobodio od optužbe.
Postupivši na opisani način, odnosno prekrojivši optužnicu ispuštanjem iz činjeničnog opisa niza radnji koje su optuženome N. K. bile stavljene na teret u okviru počinjenja kaznenog djela proizvodnje opojne droge marihuane, a potom ga, pozivom na odredbu o beznačajnom djelu, oslobodivši od optužbe za tako „novoskrojeno“ djelo, prvostupanjski sud je počinio bitnu postupovnu povredu iz članka 367. stavak 1. točka 7. ZKP/97, odnosno nije u cijelosti riješio predmet optužbe. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti pobijanu presudu u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Osnovana je i žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja protiv oslobađajućeg dijela pobijane presude u odnosu na optuženu B. K..
Naime, obrazlažući zašto smatra da nije dokazano da bi ova optuženica počinila kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret, prvostupanjski sud navodi da je njezina obrana dana isključivo u cilju da se zaštiti njezin sin, optuženi N. K. te da je suprotna svim izvedenim dokazima, i to kako iskazu svjedoka M. A. K. (koji da je naveo da toj optuženici nikada nije dao nikakve sjemenke indijske konoplje niti ju je vidio da konzumira marihuanu, uzgaja stabljike indijske konoplje, a opojna droga marihuana nije spomenuta ni u njihovom razgovoru), tako i iskazima policijskih službenika M. M. i T. P. (koji da su naveli da su imali dojavu da upravo optuženi N. K. uzgaja indijsku konoplju, a da je optužena B. K. potpisala potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta samo zato što se u tom trenutku našla ispred kuće) te nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka (prema kojem kod optuženice nisu utvrđeni nikakvi objektivni znakovi eventualnog konzumiranja marihuane).
Izloženi zaključci prvostupanjskog suda za sada se ne mogu prihvatiti.
Uzevši prije svega u obzir da je optužena B. K. tijekom cijelog postupka dosljedno iskazivala da je upravo i samo ona posadila sjemenke indijske konoplje te uzgajala tako iznikle stabljike opojne droge marihuane, i to na način kako joj je to stavljeno na teret, da je potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta – devet stabljika indijske konoplje - potpisala upravo ta optuženica, kao i to da se prema mišljenju psihijatrijskog vještaka odnos optuženice prema kanabisu može postaviti na razinu povremene konzumacije ili najviše štetne uporabe, neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da njezina obrana nije potkrijepljena nijednim drugim dokazom.
Nadalje, okolnost da je svjedok M. A. K. u svom iskazu negirao bilo kakvu povezanost optužene B. K. i s konzumacijom i sa sadnjom opojne droge ne opovrgava
I Kž 593/12-4
njezino priznanje, kako to zaključuje prvostupanjski sud, nego ga samo ne potvrđuje. Naime, činjenica da ovaj svjedok, a kako to proizlazi iz njegovog iskaza, nije vidio optuženu B. K. ni da uzgaja ni da konzumira opojnu drogu ne znači da ta optuženica to zaista nije činila. Ovo tim više kada se uzme u obzir da je ovaj svjedok svega nekoliko puta bio u posjetu kod optuženika, slijedom čega mu detaljne okolnosti u kojima su živjeli optuženici nisu ni mogle ni trebale biti poznate.
Konačno, netočna je tvrdnja prvostupanjskog suda da su policijski službenici M. M. i T. P. naveli da su imali dojavu da upravo optuženi N. K. uzgaja indijsku konoplju, iz čega onda zaključuje da to nije činila (i) optužena B. K.. Naime, nijedan od navedenih policijskih službenika u svome svjedočkom iskazu nije iznio takvu tvrdnju, nego je svjedok T. P., iskazujući na glavnoj raspravi 31. svibnja 2012., naveo samo ovo: „imali smo dojavu vezano za sadnju ove indijske konoplje“.
Slijedom svega izloženoga, žalbom državnog odvjetnika s uspjehom je dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude za optuženu B. K., zbog čega je tu presudu trebalo ukinuti i u tom dijelu.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u odnosu na ukinuti oslobađajući dio pobijane presude za optuženog N. K. i optuženu B. K. otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, ponovno će izvesti sve već izvedene dokaze, a po potrebi i nove. Potom će pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz posebno, pri čemu će posebnu pozornost posvetiti analizi obrana optuženika, a zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranama optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.
Na žalbu optuženog N. K.
Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona iz članka 368. točka 1. ZKP/97, optuženi N. K. ističe da se, iako su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 5. KZ/97 za koje je proglašen krivim, radi o beznačajnom djelu u smislu članka 28. KZ/97.
Međutim, činjenica da je optuženik u dva navrata M. A. K. dao po šaku opojne droge marihuane, uz okolnost znatnog porasta takvih kaznenih djela, koja predstavljaju sve veću društvenu opasnost i ugrožavaju pravni sustav, ne ukazuje na očitu beznačajnost djela u smislu članka 28. KZ/97 (odnosno članka 33. KZ/11). Prema tome, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon kada nije primijenio odredbu toga zakona o beznačajnom djelu i u tom smislu optuženog N. K. oslobodio od optužbe.
Međutim, ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 379. stavak 1. točka 2. ZKP/97, utvrđeno je da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje valjalo primijeniti blaži zakon. Naime, uzevši u obzir da je 1. siječnja 2013. na snagu stupio KZ/11, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, sukladno članku 3. stavak 3. KZ/11, ispitao postoji li pravni kontinuitet između inkriminacije za koju je optuženi N. K. proglašen krivim i one iz novog kaznenog zakona te je utvrđeno postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 5. KZ/97, za koje je optuženik proglašen krivim prvostupanjskom presudom i kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka
I Kž 593/12-4
191. stavak 1. KZ/11. Nadalje je, ocjenjujući koji je zakon blaži u smislu članka 3. stavak 2. KZ/11, utvrđeno da je to KZ/11. Ovo stoga što je kaznenopravni okvir propisane kazne za kazneno djelo iz članka 191. stavak 1. KZ/11 (kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina) blaži od kaznenopravnog okvira propisane kazne za kazneno djelo iz članka 173. stavak 5. KZ/97 (kazna zatvora od jedne do pet godina). Stoga je prvostupanjsku presudu, povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog N. K., a po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela na način pobliže opisan u točki II. izreke ove odluke.
Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, a imajući pri tome u vidu preinaku pravne oznake kaznenog djela na blaže zbog primjene KZ/11, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, prihvaćajući žalbu ovog optuženika u tom dijelu i pravilnim vrednovanjem svih po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih okolnosti odlučnih za proces individualizacije kazne, pri tome osobito uzevši u obzir da je optuženik neosuđivana osoba te da je priznao počinjenje ovog kaznenog djela, ocijenio da je kazna zatvora od šest mjeseci, koja se primjenom članka 56. KZ/11 neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.
Slijedom svega iznesenoga te kako pri ispitivanju pobijane presude, osim prethodno opisanih, nisu nađene druge povrede iz članka 379. ZKP/97 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 388. stavak 1., članka 390. stavak 1. i članka 387. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 15. listopada 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Ljevačić, v.r.
Ana Garačić, v.r.