Usž-1953/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-1953/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Jasminke Jenjić i Lidije Rostaš Beroš, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G- I.d.o.o. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1130/14-16 od 10. lipnja 2015., u sjednici održanoj 12. svibnja 2016.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1130/14-16 od 10. lipnja 2015.

i

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1130/14-16 od 10. lipnja 2015.

Obrazloženje

Osporenom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/13-01/462, urbroj: 513-04/14-2 od 18. veljače 2014. te rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb-Trnje, klasa: UP/I-471-02/11-02/3, urbroj: 513-07-01-70-13-2 od 12. ožujka 2013. kao i određivanje prekida poreznog postupka odnosno nalaganje Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak da odredi prekid poreznog postupka koji se vodi protiv tužitelja povodom manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost, za razdoblje od 1. svibnja do 31. svibnja 2011. Rješenjem od istog nadnevka i broja odbijen je prijedlog tužitelja za odgodni učinak tužbe.

Tužitelj je osporio navedenu presudu i rješenje žalbom izjavljenom iz svih zakonskih razloga, navodeći da je prvostupanjski sud u potpunosti pogrešno primijenio odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ 108/12. i 144/12., dalje: ZFPPN). Navodi da je obrazložio u tužbi sve činjenice i pravne aspekte na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev koje iz razloga svrsishodnosti ponavlja i u žalbi. Ukazuje na tijek postupka predstečajne nagodbe kao i tijek predmetnog poreznog postupka pa drži da odredbe članka 72. ZFPPN-a te članka 57. Zakona o izmjenama istog Zakona („Narodne novine“ 81/13.) dokazuju da je predmetni postupak poreznog nadzora trebalo prekinuti odnosno obustaviti iz razloga koje i u žalbi opsežno elaborira. Naglašava posebno da je tuženo tijelo zakonsku odredbu o dužnosti prekida postupka temeljem tog Zakona samovoljno odbilo primijeniti pa tužitelj ukazuje na nelogičnost takve pravne (ne)zaštite.

Tužitelj se posebno ne osvrće na presudu u dijelu kojim se obrazlaže utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost navodeći da je potpuno u postupku dokazana priroda i sadržaj poslovnog odnosa s trgovačkim društvom R. d.o.o. jer je dostavljena sva odgovarajuća dokumentacija, narudžbenice, obračun izvršenih usluga, ugovor s glavnim investitorom te fakture tužitelja prema glavnom investitoru pa smatra da je u cijelosti dokazao da su sporne obveze izvršene. Usluge mogu biti izvršene i u obliku podnajma te suprotno navodima poreznog tijela, poduzetnik ne mora biti vlasnik određene stvari, a niti imati zaposlene radnike.

Slijedom izloženog tužitelj predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, poništi osporenu presudu upravnog suda, usvoji tužbeni zahtjev te poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko porezno rješenje. Alternativno tužitelj predlaže da Visoki upravni sud poništi osporenu presudu, usvoji tužbeni zahtjev, poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te naloži Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Ispostavi Zagreb- Črnomerec, Odjelu za porez na dodanu vrijednost da temeljem članka 70. stavka 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi odredi prekid poreznog postupka koji se vodi protiv tužiteljskog trgovačkog društva.

Tuženo tijelo podnijelo je odgovor na žalbu protiveći se istoj s prijedlogom za odbijanje žalbe kao neosnovane.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14. dalje u tekstu: ZUS) sud nije našao ostvarenim istaknute žalbene razloge.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnom upravnom sporu bila sporna zakonitost poreznog rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja u porezno-upravnoj stvari nadzora obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. svibnja do 31. svibnja 2011. godine. Naime, kod tužitelja je izvršen porezni nadzor te je utvrđen manje obračunat porez na dodanu vrijednost za navedeno razdoblje u iznosu od 488.750,00 kuna sa kamatama obračunatim do 1. lipnja 2012. u iznosu od 53.923,41 kuna s obzirom da nije priznat iskazani pretporez po dva računa primljena od trgovačkog društva R. d.o.o. iz Sv. I. Z. Navedeni računi odnose se na iznos od 2.125.000,00 kuna za naknadu za korištenje (najam) radne snage na radovima koje je tužitelj obavljao u L. P. u P, na objektu TŽV G. u Z., objektu A. Z. u Z., K. T. Z., P. J. i P. Z.. Razlozi za nepriznavanje iskazanog pretporeza na računima za isporuke dobara i usluga koje je poduzetnik R. d.o.o. obavio tužitelju su što u postupku nije bilo moguće utvrditi, s obzirom na dokumentaciju i ostale provedene dokaze, da je navedeno društvo tužitelju zaista obavilo uslugu jer nije bilo dokaza koji radnici i u kojem razdoblju su bili angažirani od strane navedenog trgovačkog društva na obavljanju predmetnih usluga.

U dokumentaciji u spisima predmeta, zapisniku o obavljenom nadzoru klasa: 471- 02/11-02/44, urbroj: 513-07-01-70-12-05 od 31. svibnja 2012., zatim u rješenju prvog stupanja kao i u osporenom rješenju detaljno je obrazloženo iz kojih razloga je tužitelju osporeno pravo na pretporez iskazano po predmetnim računima te su se porezna tijela prvog i drugog stupnja pozvala na odgovarajuće odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 87/09. i 94/09.) te Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 149/09.) koji su bili u primjeni u navedenom razdoblju.

Nadalje u sudskom postupku upravni sud je održao raspravu u prisutnosti tužitelja, odnosno punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon čega je donio odluku na osnovi činjeničnog stanja utvrđenog u poreznom postupku. Iz obrazloženja presude proizlazi da se prilikom razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja sud pozvao na odgovarajuće odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost pravilno ih primijenivši na spornu poreznu stvar. Valja napomenuti da se sud pozvao na odredbe Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 60/96. do 77/04.) koji nije bio više u primjeni u razdoblju oporezivanja 2011. godine ali međutim sadržajno u potpunosti odgovaraju važećoj odredbi članka 133. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 149/09.) pa navedeno nije ni od kakvog utjecaja na zakonitost osporene presude.

Također pravilno je sud ukazao na zakonsku definiciju pretporeza koja upućuje na povezanost i međusobnu ovisnost poreza i pretporeza na način da se pretporez može zakonito odbiti ako je ispostavljen račun s iskazanim porezom odnosno ispravna i valjana knjigovodstvena isprava u smislu Zakona o računovodstvu što je također upravni sud u svojoj presudi naglasio.

Imajući na umu sadržaj spisa sudskog i upravnog postupka, odluka upravnog suda prihvaća se pravilnom i zakonitom jer tužitelj nije dokazao da je izvršene radove na spomenutim lokacijama odnosno objektima izvršio radnicima unajmljenim od strane trgovačkog društva R. d.o.o. Iako pravilno navodi tužitelj da je bilo mogućnosti obaviti radove sa podizvođačima navedenog trgovačkog društva isto nije u postupku dokazano pa s obzirom da se radi o specifičnosti poreza na dodanu vrijednost u odnosu na koji se pretporez može priznati isključivo ako je usluga izvršena od drugog poduzetnika koji je u sustavu poreza na dodanu vrijednost, Sud ocjenjuje da navedeno u postupku nije dokazano. U odnosu na tužbene i sada žalbene navode vezano uz prekid postupka u tijeku postupka predstečajne nagodbe, temeljem posebnog propisa ZFPPN valja navesti da su isti pravilno ocijenjeni od strane suda prvog stupnja. Naime, prema izričitoj odredbi navedenog Zakona na koju se tužitelj poziva, prekid parničnog, ovršnog, upravnog ili postupka osiguranja, pokrenut protiv dužnika prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe mora se prekinuti ali na prijedlog dužnika, prema odredbi članka 70. Zakona, dakle ne po samome zakonu.

Iz sadržaja spisa predmeta nedvojbeno slijedi da je postupak predstečajne nagodbe tijekom koje je navedeni prijedlog tužitelj kao stečajni dužnik mogao podnijeti zaključen 13. prosinca 2013. te da je odluka pravomoćna 2. siječnja 2014. kako proizlazi iz potvrde pravomoćnosti nagodbe u spisu predmeta (list 75). Nadalje, osporeno rješenje utuženo u predmetnom sporu doneseno je 18. veljače 2014., te je njime upravni postupak utvrđivanja poreznog duga okončan. Tužitelj je zahtjev za prekid postupka, podredno obustavu, dostavio prvostupanjskom poreznom tijelu 6. ožujka 2014. u sklopu nadopune prigovora (žalbe poreznog obveznika) na porezno rješenje prvog stupnja, dakle nakon okončanja upravno- poreznog postupka. Stoga, po ocjeni ovog Suda, ne može s uspjehom isticati te prigovore u upravnom sporu, posebno što je odgovarajući zahtjev nije bio predmet razmatranja u upravnom postupku pa je osnovano i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen osporenom presudom Upravnog suda u Zagrebu.

Također, odgodni učinak tužbe odbijen je obrazloženo na način koji prihvaća i ovaj Sud pa se odbijanjem žalbe na presudu i rješenje u smislu članka 74. stavka 1. ZUS-a potvrđuju osporena presuda i rješenje.

U Zagrebu 12. svibnja 2016.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Mirjana Juričić,v.r.