Pr-16604/2021-37 · Općinski radni sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16604/2021-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Mate Knezovića, odvjetnika i Mije Puljiza, savjetnika u OGDO, dana 7. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici, ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 903,65 EUR na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor, zajedno sa zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31.12.2023., te od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućoj od 4. rujna 2018. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, tužiteljici, ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 862,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao policijski službenik temeljem Sporazuma Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Ministarstva unutarnjih poslova (dalje u tekstu MUP), Klasa: 112-03/16-01/24, Urbroj: 521-GT-01-03-16-2 od 17. svibnja 2016. i Aneksa Sporazuma, Klasa: 112-03/16-01/24, Urbroj: 521-GT-01-03-16-4 od 28. rujna 2016. kao resorna predstavnica MUP-a upućena te rješenjem Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Klasa: UP/I-080-04/16-01/255, Urbroj: 521- GT-01-03- 16-2 od 20. listopada 2016. raspoređena s danom 1. rujna 2016. na rad na određeno vrijeme do 14. lipnja 2020. u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju, sjedište [adresa], na radnom mjestu prvog tajnika.

2. Dana 18. svibnja 2018., Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i MUP zaključili su Aneks Sporazuma, Klasa: 112-03/16-01/24, Urbroj: 521-GT-01-03-18-5, kojim se skraćuje raspored tužiteljice u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju sa sjedištem u [adresa], zaključno s danom 31. srpnja 2018., te kojim je stavljen izvan snage Aneks Sporazuma od 28. rujna 2016. Tužiteljica je predmetnim Sporazumom od 17. svibnja 2016. i njegovim Aneksom od 28. rujan 2016. bila privremeno upućena kao resorna predstavnica MUP-a u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju, sjedište [adresa] 14. lipnja 2020.

3. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za statusna pitanja i radnopravne odnose, Klasa: UP/I-113-03/17-01/6, Urbroj: 511-01- 157-17-55 od 14. lipnja 2017., tužiteljici je utvrđeno pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 18 radnih dana, uvećanih prema pojedinačno određenim mjerilima, na način da je ukupni broj dana godišnjeg odmora za tužiteljicu iznosio 28 dana, od čega se 5 dana odnosilo na uvjete rada. Tužiteljici je od strane veleposlanika Stalnog predstavništva Republike Hrvatske u Europskoj Uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju bio odobren godišnji odmor od 31. srpnja 2018. do 3. rujna 2018. Obzirom da je tužiteljica dobila rješenje o novom radnom mjestu od 1. kolovoza 2018., a iskoristila je slobodne dane za preseljenje u razdoblju od 25. srpnja do 31. srpnja 2018. ne koristeći godišnji odmor, činjenica je da nije iskoristila planirani godišnji odmor kako je to bilo predviđeno u okviru Stalnog predstavništva Republike Hrvatske u Europskoj Uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju. Iz tog razloga, tužiteljica traži naknadu proporcionalnog korištenja deviznog godišnjeg odmora za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2018. godinu, kao i naknadu za dodatnih 5 radnih dana po osnovi složenosti poslova najvišeg stupnja u Stalnom predstavništvu RH u EU i EZAE, a sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: 011-07/-03/6, URBROJ: 521-GT-01-03-17-22 od 24. srpnja 2017., a sve prema obračunima plaće za tri prethodna mjeseca rada. Tužiteljica se obratila Državnom odvjetništvu prijedlogom za mirno rješenje spora dana 1. lipnja 2021., no Državno odvjetništvo na taj prijedlog nikad nije odgovorilo, zbog čega je tužiteljica i bila primorana tužiti tuženika.

4. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 6.5.2024. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 903,65 eura na ime naknade za godišnji odmor sa zakonskim zateznim kamatama od 4.9.2018. do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužiteljica navodi da joj je od strane veleposlanika Stalnog predstavništva Republike Hrvatske u Europskoj Uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju bio odobren godišnji odmor u trajanju od 31. srpnja 2018. do 3. rujna 2018., ali ga nije iskoristila zbog toga što je dobila rješenje o novom radnom mjestu, pa iz toga razloga traži naknadu proporcionalnog korištenja deviznog godišnjeg odmora za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2018. godinu, kao i naknadu za dodatnih pet radnih dana po osnovi složenosti poslova najvišeg stupnja u Stalnom predstavništvu RH u EU i EZAE, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 24. srpnja 2017., a sve prema dostupnim podacima o obračunu plaće iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Tužiteljica je bila resorna predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u [adresa], u razdoblju od 1. rujna 2016. do 31. srpnja 2018.

6. Dalje tuženik navodi da je u stavku 2. točke V. Sporazuma o upućivanju resornog predstavnika u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u [adresa], KLASA: 112-03/16-01/24, URBROJ: 521-GT-01-03-16-2 od 17. svibnja 2016. utvrđeno da su se stranke sporazuma (MVEP i MUP) sporazumjele da resorna predstavnica ZU sva prava i obveze iz radnog odnosa ostvaruje u Ministarstvu unutarnjih poslova. Navedeno je u skladu s odredbom članka 57. tada važećeg Pravilnika o unutarnjem redu, KLASA: 011-02/13-03/148, URBROJ: 521-GT-01-01-14-6 od 18. veljače 2014. (uključujući njegove izmjene i dopune) kojim je propisano da se zaposlenici drugog tijela državne uprave (ministarstva) mogu, radi ispunjavanja obveza iz propisanog djelokruga drugog ministarstva, rasporediti na rad u DM/KU u statusu profesionalnog diplomata, na osnovi sporazuma između MVEP i ministarstva koje upućuje službenika (u kojem službenik ostvaruje radno-pravni status). Nastavno je rješenjem Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Klasa: UP/I-080- 04/16-01/255, Urbroj: 521-GT-01-03-16-2, od 20. listopada 2016. utvrđeno, da će resorna predstavnica ZU, za vrijeme rasporeda u Stalno predstavništvo, sva prava iz službe ostvarivati u Ministarstvu unutarnjih poslova, te je tako, za vrijeme svojeg rasporeda u Stalno predstavništvo, tužiteljica nastavila ostvarivati sva prava iz službe u Ministarstvu unutarnjih poslova iz kojeg je i upućena na rad u Stalno predstavništvo RH u Bruxelles. Nadalje je u stavku 3. točke V. navedenog Sporazuma utvrđeno, da će tužiteljica s osnove dodijeljenog diplomatskog zvanja imati sva prava sukladno Uredbi o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova (NN broj: 22/2003, 48/2003, 39/2006, 36/2007, 25/2013), s time da plaću, dodatke na plaću, troškove preseljenja, troškove po osnovi putnih naloga, troškove stanovanja, troškove školarine, zdravstvenog osiguranja, te eventualne druge troškove u Kraljevini Belgiji kao i sva druga materijalna prava koja proizlaze iz propisa u službi vanjskih poslova, obračunava i isplaćuje Ministarstvo unutarnjih poslova.

7. Točno je da je tužiteljica upućena u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske u Bruxellesu u razdoblju od 15. lipnja 2016. do 14. lipnja 2020., u diplomatskom zvanju prvog tajnika, temeljem Sporazuma o upućivanju resornog predstavnika u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u [adresa] (dalje u tekstu: Sporazum), Urbroj: 511-01-137- 26597/3-2016 od 1. lipnja 2016., koji je zaključen između Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Nesporno je i da su Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova dana 25. svibnja 2018. zaključili Aneks Sporazuma, kojim se tužiteljici skraćuje raspored na rad u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u [adresa], zaključno s danom 31. srpnja 2018.

Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je tužiteljica s danom 1. kolovoza 2018. raspoređena na radno mjesto policijski službenik za stratešku međunarodnu policijsku suradnju u Ravnateljstvu policije, a na kojem je bila raspoređena rješenjem MUP-a od 19.12.2012. Nadalje, rješenjem MUP-a broj: 511-01-42-380-1790/18-26 od 20.11.2018. tužiteljica je privremeno udaljena iz službe s danom 20.11.2018. zbog osnovane sumnje da je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji, a povreda je bila takve prirode da bi ostanak u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe.

Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu, koja je odbijena rješenjem MUP-a KLASA: U P/l 1-114-04/18-03/16 URBROJ: 511-01-158-3 od 17.12.2018. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je pokrenula upravni spor. Upravni sud u Zagrebu, presudom broj: Usl-368/19-9 od 17.1.2020., odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice, a presudom Visokog upravnog suda broj: Usž-1653/20-2 od 2.7.2020. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je navedena presuda Upravnog suda u Zagrebu. Dakle, postupak udaljenja iz službe pravomoćno je okončan.

Vezano za disciplinski postupak koji je vođen protiv tužiteljice ukazuje se da je rješenjem Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/l-114- 04/18-02/264, URBROJ: 511-01-158-18-8 od 20.12.2018. utvrđeno da je tužiteljica odgovorna da je počinila težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe koje šteti ugledu policije zbog koje joj je izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu, koja je odbijena rješenjem Drugostupanjskog disciplinskog suda MUP-a KLASA:

UP/ll-114- 04/19-02/11, URBROJ: 511-01-158-19-4 od 18.2.2019. protiv kojeg je podnijela tužbu Upravnom sudu koja je odbijena presudom Upravnog suda u Zagrebu broj:

Usl- 1000/19-8 od 8.6.2021. S obzirom da je tužiteljica podnijela žalbu protiv navedene presude, u tijeku je postupak pred Visokim upravnim sudom RH. Stoga odluka o prestanku državne službe nije još nije pravomoćna. S danom izvršnosti rješenja disciplinskog suda, rješenjem MUP-a KLASA: UP/I- 112-02/19-07/163 URBROJ: 511-01-157-19-2 od 20.3.2019. tužiteljici je prestala služba u Ministarstvu unutarnjih poslova po sili zakona s danom 20.3.2019., sukladno članku 137. stavku 1. točki 8. Zakona o državnim službenicima. Iz priloženog rješenja Službe za statusna pitanja i radno pravne odnose KLASA:

U P/l-113-03/17-01/6 URBROJ: 511- 01-157-17-55 od 14. lipnja 2017., tužiteljici je utvrđeno pravo na 28 dana godišnjeg odmora u 2018. godini. Nakon povratka na radno mjesto tužiteljica je iskoristila 18 dana godišnjeg odmora, a što je vidljivo iz dopisa Ravnateljstva policije od 13.8.2021. Nesporno je da tužiteljica u proteklom razdoblju nije iskoristila 10 dana godišnjeg odmora iz 2018. god. Naime, rješenjem od 20.11.2018. tužiteljica je privremeno udaljena iz službe, a izvršnošću rješenja disciplinskog suda, tužiteljici je s danom 20.3.2019. prestala državna služba po sili zakona.

Člankom 23. stavkom 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije iskorišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili porodnog dopusta odnosno zbog vojne vježbe ili drugog opravdanog razloga, službenik ili namještenik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica udaljena iz službe dana 20. studenog 2018. te da je udaljenje trajalo do okončanja disciplinskog postupka, odnosno do dana 20.3.2019. kada joj je po sili zakona prestala državna služba mišljenja je, sve da je tužiteljica i vraćena u službu, ne bi ostvarivala pravo na korištenje godišnjeg odmora za 2018. godinu budući da važećim propisima razlog njenog nekorištenja godišnjeg odmora nije predviđen kao izuzetak za korištenje godišnjeg odmora do kraja naredne godine.

Skreće se pozornost da je tužiteljica nakon povratka iz [adresa] u MUP tj. u razdoblju od 1.8.2018. do udaljenja tj. do 20.11.2018. mogla iskoristiti preostale dane godišnjeg odmora iz 2018. S tim u svezi ukazuje se da tužiteljica za vrijeme udaljenja iz službe nije radila, a smisao i cilj godišnjeg odmora za kojeg je i propisano da se radnik istog ne može odreći, je da poslodavac mora omogućiti radniku koji radi da se odmori u svrhu očuvanja njegovog zdravlja, a time i njegove radne sposobnosti. Stoga je nejasno temeljem čega bi se trebalo dati pravo korištenja godišnjeg odmora nekome tko nije radio zbog udaljenja iz službe, odnosno isplatiti naknadu zbog nekorištenja istog.

Posebice što u konkretnom slučaju tužiteljica nije radila iz razloga što je počinila težu povredu službene dužnosti zbog čega je protiv nje vođen disciplinski postupak u kojem je oglašena odgovornom za počinjenje povreda i u kojem postupku joj je kao kazna utvrđen prestanka državne službe. Nadalje, nesporno je da tužiteljica za vrijeme udaljenja iz službe nije radila već je primala naknadu plaće u propisanom iznosu od 60 % naknade plaće. Stoga je nejasno temeljem čega bi se istoj uz naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radila priznala i naknada za neiskorišteni godišnji odmor.

Time bi tužiteljica za godinu dana dobila 13 naknada plaća, a redovno zaposleni može dobiti samo 12 plaća, odnosno naknadu plaće za dane korištenja godišnjeg odmora u okviru tih 12 mjeseci. Na taj način zaposlenik koji nije radio pa mu nije ni trebao godišnji odmor bi ostvario veća prava od zaposlenika koji su redovno radili. Naime, za određeno razdoblje radnog odnosa kada nije radio dobio bi dvostruku naknadu tj. naknadu plaće s osnova udaljenja i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate.

8. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Sporazum o upućivanju resornog predstavnika u Stalno predstavništvo RH pri EU i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u [adresa] od 1. lipnja 2016., Aneks Sporazuma od 4. listopada 2016., Rješenje od 14. lipnja 2017., prijedlog za mirno rješenje spora, presliku povratnice, presudu Visokog upravnog suda RH Usž-1768/21, presudu Upravnog suda u Osijeku Usl-967/2020, Aneks sporazuma, Rješenje RH, Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 20. listopada 2016., Rješenje RH, Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 8. studenoga 2016., Rješenje RH Ministarstva unutarnjih poslova od 9. srpnja 2018., Rješenje RH Ministarstva unutarnjih poslova od 14. lipnja 2017., dokumentaciju, Rješenje RH Ministarstva unutarnjih poslova od 20. studenoga 2018., Rješenje RH Ministarstva unutarnjih poslova od 17. prosinca 2018., presudu Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-368/19 od 17.1.2020., presudu Visokog upravnog suda RH broj Usž - 1653/20 od 2.srpnja 2020., Rješenje RH Ministarstva unutarnjih poslova od 20.12.2018., Rješenje od 18. veljače 2019., presudu i rješenje Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-1000/19 od 8. lipnja 2021., Pravilnik o unutarnjem redi Ministarstva vanjskih i europskih poslova, platne liste, dokumentaciju, izračun tuženika od 3.4.2024., saslušana je tužiteljica, te svjedok LU, dok su stranke izričito navele na ročištu 14.4.2025. kako daljnjih dokaznih prijedloga nemaju.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

10. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 6. svibnja 2024., obzirom je izračun sačinjen prema izračunu tuženika (list 257 spisa), dok je sporan samo pravni osnov, odnosno sporno je pripada li tužiteljici utuženi iznos na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

11. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da joj nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora niti joj je isplaćena naknada za ukupno 11 dana godišnjeg odmora. Naime, ona je bila pozvana od strane LU koja joj je rekla da joj je Stalno predstavništvo poslalo dva dopisa, te joj je bilo rečeno da se predsjedanje ne može održati bez nje, te je iz tog razloga Ministarstvo vanjskih poslova donijelo rješenje da se ona povlači natrag u MUP. Ona je zaprimila to rješenje, međutim do zadnjeg dana nije dobila rješenje o rasporedu od strane MUP-a, obratila se LU, ona je njih kontaktirala i zadnji dan je došlo to rješenje. Zbog takve situacije njoj je ostalo 11 dana godišnjeg odmora koji nije mogla iskoristiti a također joj za isti nije plaćena niti naknada, tražila je objašnjenje od LU i rečeno joj je da je ona tražila da joj se plati naknada za taj neiskorišteni godišnji odmor međutim misli da je bilo upitno između njih da li to plaća MUP ili Ministarstvo vanjskih poslova odnosno da im je bilo sporno tko bi njoj to trebao platiti, misli da je do svega toga došlo iz razloga što joj rješenje o rasporedu nije došlo na vrijeme nego zadnji dan. Na upit navodi da je ona zapravo bila službenik MUP-a na posudbi u Ministarstvu vanjskih poslova i ona je zapravo bila prvi savjetnik koji je bio zaposlenik MUP-a, što znači da je trebala uživati sva prava koji imaju zaposlenici vanjskih poslova, a ona je i uživala sva ta prava kao što se navodi u rješenju o rasporedu na dužnost, a plaća joj je bila isplaćivana tako da joj je MUP fiktivno isplaćivao plaću, no je to zapravo isplaćivao Ministarstvu vanjskih poslova a onda su oni dobivali plaću preko stranih računa koje su morali otvoriti. U periodu dok nije dobila rješenje o rasporedu koje je stiglo zadnji dan ona je živjela kod kolegice jer bez tog rješenja nije mogla otići niti prestati raditi. Napominje da nakon povratka iz [adresa] u MUP sve do udaljenja iz službe nije mogla iskoristiti razmjerni dio inozemnog godišnjeg odmora, obzirom se radi o različitoj osnovici, a također joj nije mogla biti isplaćena ni naknada, ona je slala mailove ali nije dobila nikakav odgovor. Na upit navodi da postupak pred Visokim upravnim sudom nije pravomoćno okončan.

12. Svjedok LU iskazala je da poznaje tužiteljicu, zna da je bila resorni predstavnik MUP-a upućen na rad u Stalnom predstavništvu RH, te je bila dio tima Koriper 2. Ona je bila zaposlena u Stalnom predstavništvu RH u Bruxellesu od 1.10.2017., zapravo je bila zaposlenica Ministarstva vanjskih poslova, a u Stalnom predstavništvu je raspoređena od 1.10.2017. do danas. Što se tiče godišnjeg odmora za resorne predstavnike, godišnji odmor rješenjem određuje MUP, a godišnji odmor se onda planira unutar tima i evidencija se vodi u Stalnom predstavništvu koliko je dana iskorišteno. To korištenje godišnjeg odmora potpisuje stalni predstavnik odnosno isti to odobrava. Ne sjeća se točno koliko je dana tužiteljica imala pravo na godišnji odmor i je li nešto koristila, je li to bilo 2018., ali je sigurno imala pravo na godišnji odmor. Koliko joj je poznato tužiteljica je koristila slobodne dane o čemu postoji evidencija, ali ne zna točno koliko i kada. Uglavnom, oni su sami pisali te prekovremene sate i evidencije i onda su na temelju toga imali pravo na slobodne dane. Na poseban upit navodi da nije komunicirala u vezi godišnjeg odmora tužiteljice s MUP-om niti sa Ministarstvom vanjskih poslova. Ne sjeća se niti da bi ju tužiteljica zvala u vezi godišnjeg odmora jer je to bilo davno. Ne sjeća je li tužiteljica dobila rješenje o godišnjem odmoru i o rasporedu, moguće je da nije dobila, ali se ne sjeća jer je bilo davno. Raspored godišnjeg odmora radi do 30.03. Sigurno je bilo kašnjenja od strane MUP-a u vezi tih rješenja, jer se često događaju kašnjenja, ali ne može sa sigurnošću tvrditi.

13. Prema Sporazumu o upućivanju resornog predstavnika u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u [adresa] KLASA: 112-03/16-01/24, URBROJ: 521-GT-01-03-16-2 od 17. svibnja 2016. (list 4-6 spisa) točkom V. st.2. utvrđeno je da su se stranke sporazuma (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo unutarnjih poslova) sporazumjele da resorni predstavnik (tužiteljica) sva prava i obveze iz radnog odnosa ostvaruje u Ministarstvu unutarnjih poslova.

14. Prema točki V. st.3. navedenog Sporazuma, utvrđeno je, da će tužiteljica s osnove dodijeljenog diplomatskog zvanja imati sva prava sukladno Uredbi o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova (NN broj: 22/2003, 48/2003, 39/2006, 36/2007, 25/2013), s time da plaću, dodatke na plaću, troškove preseljenja, troškove po osnovi putnih naloga, troškove stanovanja, troškove školarine, zdravstvenog osiguranja, te eventualne druge troškove u Kraljevini Belgiji kao i sva druga materijalna prava koja proizlaze iz propisa u službi vanjskih poslova, obračunava i isplaćuje Ministarstvo unutarnjih poslova.

15. Nadalje, rješenjem Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Klasa: UP/I-080- 04/16-01/255, Urbroj: 521-GT-01-03-16-2, od 20. listopada 2016. (list 43-44 spisa) utvrđeno je, da će resorna predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova ZU za vrijeme rasporeda u Stalno predstavništvo, sva prava iz službe ostvarivati u Ministarstvu unutarnjih poslova, te je tako, za vrijeme svojeg rasporeda u Stalno predstavništvo, tužiteljica nastavila ostvarivati sva prava iz službe u Ministarstvu unutarnjih poslova iz kojeg je i upućena na rad u Stalno predstavništvo RH u [adresa].

16. Pritom valja navesti kako među strankama nije sporno da je tužiteljica upućena u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske u Bruxellesu u razdoblju od 15. lipnja 2016. do 14. lipnja 2020., u diplomatskom zvanju prvog tajnika, temeljem Sporazuma o upućivanju resornog predstavnika u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u [adresa] (dalje u tekstu: Sporazum), Urbroj: 511-01-137-26597/3-2016 od 1. lipnja 2016., koji je zaključen između Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Nesporno je i da su Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova dana 25. svibnja 2018. zaključili Aneks Sporazuma, kojim se tužiteljici skraćuje raspored na rad u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u [adresa], zaključno s danom 31. srpnja 2018.

17. Nadalje je Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je tužiteljica s danom 1. kolovoza 2018. raspoređena na radno mjesto policijski službenik za stratešku međunarodnu policijsku suradnju u Ravnateljstvu policije, a na kojem je bila raspoređena rješenjem MUP-a od 19.12.2012. Nadalje, rješenjem MUP-a broj: 511- 01-42-380-1790/18-26 od 20.11.2018. tužiteljica je privremeno udaljena iz službe s danom 20.11.2018. zbog osnovane sumnje da je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji, a povreda je bila takve prirode da bi ostanak u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu, koja je odbijena rješenjem MUP-a KLASA: U P/l 1-114-04/18-03/16 URBROJ: 511-01-158-3 od 17.12.2018. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je pokrenula upravni spor. Upravni sud u Zagrebu, presudom broj: Usl-368/19-9 od 17.1.2020., odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice, a presudom Visokog upravnog suda broj: Usž-1653/20-2 od 2.7.2020. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je navedena presuda Upravnog suda u Zagrebu. Dakle, postupak udaljenja iz službe pravomoćno je okončan. Vezano za disciplinski postupak koji je vođen protiv tužiteljice, valja navesti da je rješenjem Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/l-114- 04/18- 02/264, URBROJ: 511-01-158-18-8 od 20.12.2018. utvrđeno da je tužiteljica odgovorna da je počinila težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe koje šteti ugledu policije zbog koje joj je izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu, koja je odbijena rješenjem Drugostupanjskog disciplinskog suda MUP-a KLASA: UP/ll-114- 04/19-02/11, URBROJ: 511-01-158-19-4 od 18.2.2019. protiv kojeg je podnijela tužbu Upravnom sudu koja je odbijena presudom Upravnog suda u Zagrebu broj:

Usl- 1000/19-8 od 8.6.2021. S obzirom da je tužiteljica podnijela žalbu protiv navedene presude, u tijeku je postupak pred Visokim upravnim sudom RH. S danom izvršnosti rješenja disciplinskog suda, rješenjem MUP-a KLASA: UP/I- 112-02/19- 07/163 URBROJ: 511-01-157-19-2 od 20.3.2019. tužiteljici je prestala služba u Ministarstvu unutarnjih poslova po sili zakona s danom 20.3.2019., sukladno članku 137. stavku 1. točki 8. Zakona o državnim službenicima. Iz priloženog rješenja Službe za statusna pitanja i radno pravne odnose KLASA: U P/l-113-03/17-01/6 URBROJ: 511-01-157-17-55 od 14. lipnja 2017., tužiteljici je utvrđeno pravo na 28 dana godišnjeg odmora u 2018. godini. Nakon povratka na radno mjesto tužiteljica je iskoristila 18 dana godišnjeg odmora, a što je vidljivo iz dopisa Ravnateljstva policije od 13.8.2021.

18. Također, nije sporno među strankama da tužiteljica u proteklom razdoblju nije iskoristila 10 dana godišnjeg odmora iz 2018. god. Naime, rješenjem od 20.11.2018. tužiteljica je privremeno udaljena iz službe, a izvršnošću rješenja disciplinskog suda, tužiteljici je s danom 20.3.2019. prestala državna služba po sili zakona. Člankom 23. stavkom 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije iskorišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili porodnog dopusta odnosno zbog vojne vježbe ili drugog opravdanog razloga, službenik ili namještenik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine. Kako je tužiteljica udaljena iz službe dana 20. studenog 2018. te da je udaljenje trajalo do okončanja disciplinskog postupka, odnosno do dana 20.3.2019. kada joj je po sili zakona prestala državna služba mišljenja je, sve da je tužiteljica i vraćena u službu, ne bi ostvarivala pravo na korištenje godišnjeg odmora za 2018. godinu budući da važećim propisima razlog njenog nekorištenja godišnjeg odmora nije predviđen kao izuzetak za korištenje godišnjeg odmora do kraja naredne godine. Tužiteljica je nakon povratka iz [adresa] u MUP tj. u razdoblju od 1.8.2018. do udaljenja tj. do 20.11.2018. mogla iskoristiti preostale dane godišnjeg odmora iz 2018.

19. Kako tužiteljica nije radila zbog udaljenja iz službe, to joj po stavu suda ne pripada naknada za nekorištenje godišnjeg odmora, budući i nije jasno temeljem čega bi se trebalo dati pravo korištenja godišnjeg odmora nekome tko nije radio zbog udaljenja iz službe, pri čemu tužiteljica nije radila iz razloga što je počinila težu povredu službene dužnosti zbog čega je protiv nje vođen disciplinski postupak u kojem je oglašena odgovornom za počinjenje povreda i u kojem postupku joj je kao kazna utvrđen prestanka državne službe. Nadalje, nesporno je da tužiteljica za vrijeme udaljenja iz službe nije radila već je primala naknadu plaće u propisanom iznosu od 60 % naknade plaće. Stoga je nejasno temeljem čega bi se istoj uz naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radila priznala i naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Na taj način zaposlenik koji nije radio pa mu nije ni trebao godišnji odmor bi ostvario veća prava od zaposlenika koji su redovno radili.

20. Slijedom svega iznesenog, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen je neosnovanim u cijelosti, pa je isti odbijen, kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), pa su tuženiku priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu - 75 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podneska od 12.4.2024. - 75 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podneska od 6.9.2022. - 18,75 bodova (Tbr.8.4. OT), pristupa na ročišta 9.9.2022., 14.2.2025. - svako po 18,75 bodova (Tbr.9.5. OT), pristupa na ročišta 31.1.2024., 27.9.2024., 14.4.2025. - svako po 75 bodova (Tbr.9.1. OT), odnosno ukupno 431,25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 862,50 eura. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 9.9.2022., obzirom isti ne prileži spisu, kao ni ročišta 20.6.2023., obzirom ročište toga dana nije održano.

22. Tužiteljici nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154. st.1. ZPP-a, obzirom je ista u cijelosti izgubila parnicu.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 7. srpnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku