Revr-178/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 178/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB ..., K. K., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. T. d.o.o., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnica R. R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 802/17-2 od 14. studenog 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-228/16-47 od 30. ožujka 2017., u sjednici održanoj 29. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2015., kojom tuženik otkazuje tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2013., nije dopuštena, pa da stoga radni odnos tužitelju nije prestao, kao i da vrati tužitelja na posao i to na radno mjesto vozača autobusa te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, uz naknadu parničnih troškova tužitelju. Potražuje trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Pozivajući se u reviziji na bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj sadržajno ukazuje na relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. st. 2. ZPP, time što navodi da su tužiteljevi dokazni prijedlozi neosnovano odbijeni pred prvostupanjskim sudom, a što drugostupanjski sud nije sankcionirao, već u tom smjeru odbio žalbeni navod kao neosnovan.

Na navedeni način nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje.

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Slijedom navedenog, i po mišljenju ovog suda, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da su neosnovani žalbeni navodi o bitnim povredama parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom, jer sud sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP ima ovlaštenje sam odlučiti koje će dokazne prijedloge izvesti, a ujedno je i za odbijanje spornih dokaznih prijedloga tužitelja dao valjane razloge. Naime, ocijenjeno je da dokazni prijedlozi tužitelja koji su bili predloženi na okolnost neisplaćenih dnevnica, i drugih materijalnih davanja i s time u vezi, i motiva poslodavca za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, nisu bili predmet spora, a niti su bili od značaja za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a pogotovo uzimajući u obzir utvrđenje kako su stranke potpisom potvrde o međusobnom razduženju od 22. prosinca 2015. potvrdile da više nemaju međusobnih potraživanja.

Slijedom svega navedenog ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident u reviziji navodi da je podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2015. te da radni odnos nije prestao i da ga se vrati na posao i to na radno mjesto vozača autobusa.

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2013., na radnom mjestu vozača autobusa;

- da je tuženik tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2015. (u nastavku: Odluka), izvanredno otkazao ugovor o radu od 1. listopada 2013. iz razloga što je tužitelj kao radnik svojim nesavjesnim radom i protupravnim radnjama počinio štetu poslodavcu zbog koje će poslodavac protiv radnika pokrenuti kazneni postupak, čime je trajno narušio povjerenje poslodavca te zbog odbijanja izvršenja radnog zadatka;

- da se u obrazloženju Odluke u bitnom navodi da je tuženik nakon što je posumnjao u kontinuirano nezakonito postupanje tužitelja u korištenju svoje ovlasti pri kupnji goriva u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 30. studenog. 2015. tužitelja usmeno upozorio te mu 19. prosinca 2015. naložio da obavi vožnju na relaciji Z.-C.-Z., što je radnik odbio izvršiti, čime je tužitelj počinio još jednu osobito tešku povredu radne obveze te je takvim ukupnim svojim ponašanjem trajno narušio povjerenje poslodavca, pa zbog navedenog, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć;

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava;

- da su stranke potpisom potvrde o međusobnom razduženju od 22. prosinca 2015. potvrdile da više nemaju međusobnih potraživanja (isplata plaće, dnevnica, predaji službenog mobitela i dr.);

- da su Pravilnikom tuženika o obvezama vozača od 12. listopada 2015. (na kojem se nalazi potpis D. M. koji je svojim potpisom potvrdio kako je upoznat s pravilima Pravilnika), propisane obveze vozača prije vožnje, za vrijeme vožnje, poslije vožnje i ostalo;

- da je u razdoblju koje je promatrao tuženik od 1. lipnja 2015. do 20. studenog 2015., tužitelj postupao veliki broj puta suprotno Pravilniku tuženika o obvezama vozača;

- da je tužitelj 19. prosinca 2015. odbio radni nalog kojim je trebao prevesti košarkaše K. C. iz Z. u C. i nazad, radi čega je tuženik bio prisiljen iznajmiti drugog vozača;

- da je tuženik protiv tužitelja 22. prosinca 2015. podnio kaznenu prijavu.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev cijeneći odluku o izvanrednom otkazu tužitelju dopuštenom, polazeći od utvrđenja da je tuženik zbog kontinuiranog nepropisnog ponašanja tužitelja u ispunjenju svojih radnih obveza koje je kulminiralo odbijanjem izvršenja dodijeljenog mu zadatka, izgubio povjerenje u njega, a što predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, sve sukladno odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 94/14 – dalje: ZR).

Kao razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj navodi da sudovi postupajući protivno odredbama parničnog postupka nisu utvrdili relevantne činjenice pa stoga nisu ni materijalno pravo pravilno primijenili.

Odredbom čl. 116 st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U konkretnom slučaju, sagledavajući ga u kontekstu brojnih prethodno počinjenih nepravilnosti u radu tužitelja kod tuženika, odbijanje izvršenja radnog zadatka vožnje na relaciji Z.-C.-Z., 19. prosinca 2015., koji je radni zadatak tužitelj prema rasporedu trebao obaviti, a što tužitelj niti ne osporava, i po mišljenu ovog suda predstavlja jedan od opravdanih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR. Sve to iz razloga jer poslodavcu nije u interesu održavati ugovorni odnos u situaciji u kojoj radnik kao ugovorna strana, odbija izvršiti svoju obvezu iz ugovora o radu, budući da u takvoj situaciji ne može planirati svoje poslovne poteze. Stoga, su nižestupanjski sudovi pravilno materijalno pravo kada su ocijenili odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, dopuštenom.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena to je na temelju čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 29. listopada 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.