II Kž-425/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 425/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženih S. K. i D. Ć., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 17. lipnja 2008. godine, broj Kvu-46/08 (Kus- 3/08), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 17. srpnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

I. Žalba optuženog S. K. odbija se kao neosnovana.

II. Djelomično se prihvaća žalba optuženog D. Ć., djelomično se preinačava pobijano rješenje na način da se pritvor protiv ovog optuženika produljuje samo po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, produljen je pritvor protiv optuženih S. K. i A. V. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06), a protiv optuženog D. Ć. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 1., 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv više optuženika zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05, 71/06 i 110/07).

Protiv tog rješenja žali se optuženi S. K., po svom branitelju M. Š., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor ukine, odnosno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalbu je podnio i optuženi D. Ć., putem svog branitelja R. V., odvjetnika iz O., te predlaže da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu.

II Kž 425/08-3

Žalba optuženog S. K. nije osnovana, dok je, nasuprot tome, žalba optuženog D. Ć. djelomično osnovana.

U odnosu na toč. I. ovog rješenja:

Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog S. K., po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv optuženika postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku.

Optuženi S. K. tereti se da se udružio s još četiri osobe radi krijumčarenja opojne droge heroin iz T. do H., pa da je u razdoblju od kolovoza 2007. godine do siječnja 2008. godine u tri navrata sudjelovao kao vozač u inkriminiranoj djelatnosti. Konkretne okolnosti inkriminiranog djela, kao što su udruživanje, razrađene uloge optuženika i kontinuitet od tri radnje, ukazuju na upornost i odlučnost namjere u bavljenju kriminalnom djelatnošću pa već same za sebe, a unatoč tome što je optuženik neosuđivana osoba, u dovoljnoj mjeri predstavljaju osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi S. K. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem kaznenih djela, zbog čega je pravilno protiv njega produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Pritvor je zakonito produljen i po pritvorskoj osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku budući da je predmet posljednje radnje iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona bila količina od 59.729,15 grama opojne droge heroin, koja je podobna za ugrožavanje velikog broja potencijalnih konzumenata te opskrbljivanje velikog ilegalnog tržišta, što predstavlja posebno teške okolnosti djela, budući da ta količina znatno nadmašuje okolnosti pod kojima se čine ova djela, čime je u cijelosti ostvaren pritvorski razlog propisan u čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Žalitelj dovodi u pitanje utemeljenost pritvora po obje osnove na način da osporava postojanje osnovane sumnje da je djelo počinjeno, te ističe da je optuženik osoba starije dobi i ivan. Navodi žalbe, koji osporavaju postojanje narušenog zdravlja, te da nije nikada osuđ

osnovane sumnje, kao osnovnog zakonskog uvjeta da bi se pritvor protiv optuženika mogao uopće produljiti nisu prihvatljivi budući da, u ovoj fazi postupka, prilikom odlučivanja o daljnjoj mjeri pritvora, sama činjenica da se kazneni postupak vodi na temelju pravomoćne optužnice, za ovaj sud pruža dovoljan stupanj osnovane sumnje da je kazneno djelo i počinjeno, a što je u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv optuženika pritvor uopće mogao produljiti. Da li je on doista i počinio inkriminirano kazneno djelo ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o pritvoru. Niti ostali navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost odluke o pritvoru.

U odnosu na toč. II. izreke ovog rješenja:

Protivno tvrdnjama pobijanog rješenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nisu egzistentni razlozi za primjenu mjere pritvora protiv optuženog D. Ć. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, dok je i dalje utemeljena pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.

II Kž 425/08-3

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio kada je produljivao mjeru pritvora protiv okrivljenika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, prvostupanjski sud pogrešno tumači podatke u spisu kada navodi da je optuženi D. Ć. jedno vrijeme bio u bijegu i nedostupan državnim tijelima RH. Suprotno tome, ovaj optuženik je uhićen svega par sati nakon što je istražni sudac Županijskog suda u Osijeku putem faks uređaja uputio splitskoj policiji nalog za raspisivanje tjeralice, a što je vidljivo iz podataka na listu 110 i 187 spisa. Osim toga, isti je uhićen na svojoj adresi prebivališta u Splitu, pa se ne može smatrati da postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik mogao pobjeći ili da se krio.

Nadalje, prilikom obrazlaganja pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku prvostupanjski sud propušta uočiti da se ovom optuženiku stavlja na teret sasvim drugačija, premda djelomice povezana, inkriminirana djelatnost nego drugim optuženicima. Naime, isti se tereti za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, za razliku od ostalih optuženika koji se terete za kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, i to na način da je u jednom navratu sudjelovao u kupnji i posjedovanju heroina u velikoj količini, pa se stoga ne može zaključivati o kontinuitetu ili upornosti u inkriminiranom ponašanju. Osim toga, optuženik je, prema izvodu iz kaznene evidencije, neosuđivana osoba. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da okolnosti inkriminiranog djela, uz odsutnost drugih okolnosti kao što su osuđivanost ili drugi postupak u tijeku, nisu u konkretnoj situaciji dovoljne za zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi D. Ć. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem ovakvih kaznenih djela. S obzirom na navedeno, pobijano rješenje je valjalo preinačiti i u dijelu koji se odnosi na pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Predmet inkriminirane djelatnosti ovog optuženika bio je heroin u količini od 2.908,3 grama. Budući da spomenuto predstavlja značajnu količinu opojne droge, podobnu za ugrožavanje zdravlja velikog broja ljudi, i ovaj sud zaključuje o naročito teškim okolnostima djela, čime je u cijelosti ostvaren pritvorski razlog propisan u čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.

I ovaj žalitelj, kao i optuženi S. K. osporava postojanje osnovane sumnje da je djelo počinjeno, što je za sada, s obzirom na sadržaj optužnice, neprihvatljivo.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. srpnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.