II Kž-161/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 161/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Frančula mr. Rudolfa i Horvatinović mr. Ružice, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.I. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 29. travnja 1994. K-11/94, u sjednici održanoj 20. svibnja 1994.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 343. st. 2. ZKP ukinut je pritvor opt. P.I., koji je nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

Pritvorska osnova po kojoj je pritvor ranije bio produljen temeljila se na odredbi čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor optuženiku produlji po navedenoj zakonskoj osnovi.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da sama težina djela, a posebno način počinjenja djela, kao i nepostojanje povoda od strane oštećenika ukazuju na agresivnu crtu optuženikove ličnosti koje su okolnosti takova značaja da opravdavaju daljnju primjenu pritvora optuženiku po navedenoj zakonskoj osnovi.

Suprotno žaliteljevoj tvrdnji, iz nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka (list br. 91 spisa), a što pravilno prihvaća i cijeni i sud prvog stupnja, kod optuženika, osim akutnog alkoholiziranog stanja, nema alkoholne ovisnosti, niti patološke agresije, koja bi upućivala na opasnost od ponavljanja djela.

Stoga i njegovo ponašanje u inkriminiranom događaju moramo cijeniti kao ponašanje, kojem on inače ne pribjegava u običnom životu.

S druge strane, okolnost da je optuženik demobiliziran, kao i da mu je oružje oduzeto, objektivno otklanja bojazan od ponavljanja djela.

Slijedom izloženog, trebalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu, te odlučiti, temeljem čl. 385. st. 3. ZKP, kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Kocijančić Erika v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)